Crni otok

Ana Prižmić, 3.d
 
Jadnom davno, veliki kralj vladao je svojim prostranim kraljevstvom. Cijelo kraljevstvo bilo je puno blagodati. S visokih snježnih planina tekle su rijeke čiste izvorske vode. Vijugale su poljima i ravnicama i opskrbljivale gradove pitkom vodom. 
 
Ali postojalo je mjesto u kraljevstvu koje su svi izbjegavali. Bio je to sasvim malen i pust otok nasred mora. Bio je opasan oštrim bijelim stijenama koje su valovi neprestano i nemilosrdno tukli, a u unutrašnjosti otoka nije bilo ničega osim velike i neprohodne šume crnog bora i po jednog zapuštenog sela na svakih nekoliko kilometara. Zbog guste šume crnog bora i njegove negostoljubivosti zvali su ga Crni otok.
 
Kralj je imao troje djece, dva sina i kći. Kad je i njegovo najmlađe dijete, kći Leylah navršila osamnaest godina, kralj im je odlučio prepustiti svoje kraljevstvo, svakome od njih troje po jedan dio po njihovu izboru. Braća su se naravno, odmah počela svađati i prepirati o tome kome će pripasti najveći gradovi i najljepši dvorci kraljevstva, ali tiha i promišljena Leylah nemirnog duha nije htijela ni dvorce ni gradove.
 
Najmlađa kći odabrala je vladati Crnim otokom. Tamo gdje su drugi vidjeli pustoš i izolaciju, ona je vidjela sigurnost, a u gustoj borovoj šumi ona je vidjela materijal za izgradnju.
 
Istoga dana Leylah je otišla na Crni otok, na svoj Crni otok.
 
Braća su se nekako uspijela dogovoriti oko podjele kraljevstva i jedno kraljevstvo postalo je tri. Dok je njihov otac, veliki kralj, bio živ, sve je teklo po planu. Ali veliki kralj ubrzo je preminuo od starosti, a braća su se opet počela svađati. Obojica su mislila da imaju pravu na kraljevstvo i očevu smrt vidjeli su kao priliku da poraze onoga drugoga i osvoje cijelo kraljevstvo za sebe. Cijelo kraljevstvo osim Crnog otoka. Nije im trebao taj maleni otok usred ničega, a i sestra im je obojici bila draga pa nisu htjeli ratovati protiv nje.
 
Međutim, dok su braća ratovala međusobno, susjedne zemlje uvidjele su priliku da napadnu njihova dva kraljevstva. Oslabljeni međusobnim borbama, braća su bila preslaba da se brane od napadača, a veliko je kraljevstvo pripalo u ruke neprijatelja.
 
Cijelo kraljevstvo osim Crnog otoka. Kad su neprijateljski brodovi došli do Crnoga otoka, ostali su iznenađeni. 
 
Tamo je, prema pričama, trebao biti pust otok kojim vlada malena i bezopasna djevojčica, tek nešto starija od osamnaest godina. Ali oni su tamo zatekli nešto drugo. Pred Crnim otokom spremno ih je dočekala moćna flota brodova. A na čelu flote neustrašiva kraljica s crnom krunom, načinjenom od istog materijala kao i brodovi – od crnoga bora.
 
Crna kraljica, kako su sad zvali Leylu, porazila je neprijatelje u bitci za obranu Crnog otoka i ubila njihova kralja, osvetivši svoju poraženu braću. Neprijatelji su se povukli iz Velikog kraljevstva te je Crnoj Kraljici pripalo cijelo kraljevstvo. Crne zastave sa zlatnim borom u sredini, koje su bile simbol Layline mornarice, sada su se vijorile na svakoj kući, svakom dvorcu i svakoj planini u kraljevstvu. Leylah je vladala sa svog otoka uz svoja dva brata koji su se tamo doselili nakon što su joj prepustili kraljevstvo. Crni otok više nije bio ni pust ni negostoljubiv, već pun ljudi koji su sretno živjeli u svojim kamenim kućicama, bavili se ribarstvom i putovali s jednoga kraja na drugi putevima koji su izgrađeni kroz borovu šumu.​