Mladi zagrebački bend

Intervju s Franom Kovačevićem

Uvid u TERET

Henry Wadsworth Longfellow rekao je da je glazba univerzalni jezik. Kada se ljudi jednostavno ne mogu razumjeti, glazba je odličan pokazatelj emocija, mišljenja i stavova. Iza svakog stiha krije se dublje značenje i iza svakog nastupa stoje sati i sati vježbe. Kada vidimo svoje najdraže umjetnike, nikada nam ne pada napamet koliko su u stvari truda uložili u sebe i kakav je zapravo proces njihovog stvaranja. Upravo o tome sam imala sam priliku popričati sa svojim dobrim prijateljem Franom Kovačevićem koji svira i pjeva u mladom, ali perspektivnom zagrebačkom bendu Teret. Fran ide u 3. razred Klasične gimnazije i pohađa srednju glazbenu školu. Postao je član Tereta sasvim slučajno o čemu smo pričali u ovom intervjuu. Teret uglavnom svira svoje autorske pjesme, koje Fran opisuje kao „hard rock i funk“, ali i nekoliko prerada koje variraju u žanru. No, pređimo mi na ono što nas sve zanima – kako to izgleda zapravo biti u bendu, stvarati pjesme, imati dugačke probe i naposljetku nastupati pred publikom?

Autor fotografije: Karlo Kuga

1. Za one koji već ne znaju, molim te predstavi Teret, njegove članove i ispričaj nam priču o tome kako ste „nastali“.

Teret se sastoji od Borne Brosiga, Antonia Jakusa, Karla Lugarića i moje malenkosti, Frana Kovačevića. Nastanak Tereta dosta je neobična priča. Imao sam prijatelja iz Klasične gimnazije, škole koju pohađam, kojeg sam sreo na Draškovićevoj. Nešto smo popričali i spomenuo je kako traži klavijaturista i pjevača za svoj bend. Ja, kako sviram klavir i pjevam, ponudio sam se i eto, samo tako sam upao u bend. S tadašnjim sastavom (Fran, Borna i još dvoje) probe su trajale dva i pol mjeseca, ali nije bilo nikakvog napretka budući da smo svirali tri covera sve to vrijeme. Nakon nekog vremena ostatak benda odustao je i ostali smo samo Borna i ja. Borna je znao Jakusa s košarke i Karla iz Rock akademije pa ih je pozvao da sviraju s nama. U mjesec dana napravili smo 5-6 covera i odmah smo krenuli na autorske. Prva proba u sadašnjem sastavu bila je 24.3.2022., a prva pjesma koju smo napisali je „Spasi me“ – možete ju poslušati na svim streaming platformama ;).


2. Vaš demo „Spasi me“ govori o „crnoj figuri“ i iracionalnom strahu. O čemu se zapravo radi u pjesmi i što vam je bila inspiracija? Kako je izgledao proces pisanja pjesme?

Način na koji ja pišem tekstove jako je čudan. Prvo, završili smo s coverima na probi i ostalo nam je 45 minuta termina na Raketama (shout-out Kruni Cvancigeru koji iznajmljuje) i basist je dobio ideju za rif, a ja ideju za melodiju. Rekao sam dečkima da ću idući put doći s gotovom pjesmom i eto, jesam… U tekst pišem sve što mi pada na pamet. Tako samo pišem i završim i tek onda skužim, wow, ovo zapravo ima smisla… Za pjesmu „Spasi me“ nisam ni znao o čemu pišem dok nisam završio. Kad sam pročitao do kraja sve što sam imao, onda sam shvatio da je ta pjesma trebala biti o mojem strahu ili „paranoji“ kad navečer idem sam doma. Ono, idem ulicom, ukupno dvije ulične rasvjete i u glavi mi je samo „netko te prati“, gledam stalno na sat…


3. Kad već pričamo o inspiraciji za pjesme i imena, kako je nastalo ime Teret?

Ako želiš istinu… Ime Teret nije izmislio nitko iz benda. Prijatelj bivšeg bubnjara imao je ideju za bend koji bi se zvao Teret, ali mu se to nikada nije ostvarilo pa smo ga mi preuzeli. Malo je smješno, osoba koja je smislila ime nema nikakve veze s bendom! Iako, jednom mi je posudio bas jer sam u prijašnjem sastavu neko vrijeme svirao bas.

Autor fotografije: Karlo Kuga

4. Kakva je glazbena pozadina Tereta? Rekao si da sviraš klavir i bas, kako si ti naučio svirati i kakvo glazbeno obrazovanje ima ostatak benda?

Ja idem u glazbenu školu, sada sam već srednja glazbena i smjer teoretičara. Sviram klavir već devet godina, a gitaru sam naučio sam. 2018. godine u Njemačkoj sam na buvljaku kupio klasičnu gitaru i kasnije sam kupio i električnu. Bas sam znao samo zbog gitare. Karlo svira bubnjeve osam godina, završio je akademiju i svira otkada je stao na noge. Za svoje godine, stvarno je lud na bubnjevima. Jakus je završio osnovnu glazbenu školu i isto tako svira bas negdje osam godina, a Borna još ide u Rock akademiju i svira gitaru. Nemam ništa loše reći o svojim članovima – kao braća su mi. Stvarno je super kako smo odmah kliknuli.


5. Kakvog iskustva imate? Gdje ste sve svirali i kako vam se svidjelo? Pretpostavljam da vam je najljepše bilo otvarati za Zabranjeno Pušenje?

Naša prva gaža bila je 13.7. u Spunku koju smo organizirali uz pomoć kolega iz Kon+rola (Kontrola). Kon+rol je svirao prvi i mi odmah poslije njih s pet autorskih i pet prerada. Ljudi su stvarno bili super, plesali su i ugođaj je bio dobar, pozornica je bila malena, ali izvukli smo najbolje iz toga. Onda smo se malo pomaknuli niz tu ulicu prema Hard Placeu, 15 metara iznad Spunka. To mi je bila najbolja gaža do sad – uključujući i koncert Zabranjenog Pušenja. U Hard Placeu publika je bila genijalna, lako smo komunicirali iako je pozornica u Hard Placeu jako povišena. Nakon toga smo svirali u Saxu koji je bio dobar za iskustvo. Malo smo kasno počeli i zeznuli smo jedan dio. Bubnjar je pokušao napravit prijelaz iz jedne pjesme u drugu koji nismo prije vježbali. Krenuo je uvod za „Time“ kojeg Borna i Jakus nisu skužili, a ja jesam pa sam ja krenuo bez njih. Raspalo se to brzo pa sam samo rekao „Ma daj, buraz, idemo ispočetka“ i publika se jako smijala. Svirali smo do jedan ujutro! I tako na gažama su bili ljudi iz glazbene industrije i čuli su nas kako sviramo pa su nas preporučili da otvaramo za Zabranjeno Pušenje. U Hali smo imali tonsku probu u 12, a otvarali smo tek u osam navečer… Bili smo tamo cijeli dan i još smo morali nositi svoju opremu. Iz Vrapča smo nosili bubnjeve, pojačala i sve, ali hvala Bogu, moj je tata stolar pa ima kombi. Sve smo sami namjestili i tonska proba trajala je sat vremena i onda smo bili slobodni. I tako, pojeli smo ručak i družili se u backstageu. I da, upoznali smo Zabranjeno Pušenje. Čak imamo i sliku s njima!

Autor fotografije: Karlo Kuga

Hvala Franu na vremenu i lijepo strukturiranim odgovorima! Teret su dokaz kako trudom i  ustrajnosti možemo ostvariti svašta – pa čak i upoznati neke svoje osobne heroje. Naravno, potrebna je i sreća da upoznamo prave ljude s kojima je lako raditi i s kojima jednostavno „kliknemo“. Iako su tek na početku svoje karijere, Teret su već ostvarili puno toga i sigurna sam da ako ih još niste čuli, to će se uskoro promijeniti. Dečkima želim sve najbolje i nestrpljivo čekam sljedeću gažu! Ako ste i vi zainteresirani, o Teretovim nastupima možete doznati na instagram stranici @teret.band, a njihov single „Spasi me“ dostupan je na svim streaming platformama!

Hana Čanak, 3.b