Likovna izložba Hane Tintor i Srđe Dragovića

Neobičan spoj pisanja i crtanja

Ja pišem, ti crtaš. Koliko teško može biti? 
Priča mladih ilustratora koju ne smijete propustiti.

Ove školske godine, na moje veliko veselje prof. Miljana Hadžić, profesorica likovne umjetnosti i ruskog jezika Druge gimnazije vodi ponovo pokrenutu fakultativnu nastavu iz likovne umjetnosti u našoj školi.

Početkom ove školske godine, koja je naizgled započela kao i svaka druga,  došlo je do određenih promjena. Ove školske godine, na moje veliko veselje prof. Miljana Hadžić, profesorica likovne umjetnosti i ruskog jezika Druge gimnazije vodi ponovo pokrenutu fakultativnu nastavu iz likovne umjetnosti u našoj školi. Ovaj oblik fakultativne nastave, osim što za cilj ima proširiti naše znanje iz povijesti umjetnosti, pruža i mogućnost likovnog izražavanja. Naravno, nećemo se ograničiti na učenje u školi, već ćemo  ići i u posjete raznim galerijama i muzejima. Prvi takav posjet bio je u petak 23. rujna 2022., kada smo išli u Hrvatsko dizajnersko društvo , čija se zgrada nalazi u blizini druge gimnazije, u Boškovićevoj ul. 18.  Što se cijene ulaznica tiče, bile su besplatne! Zanimljiva je činjenica da smo mi došli na izložbu prije samog otvaranja, tako da smo bili prvi koji su uživo vidjeli radove mladih dizajnera i ilustratora Hane Tintor i Srđe Dragovića.

To bi trebala biti samo još jedna dosadna izložba kao one na školskim izletima, zar ne? Morat ću vas razočarati ili iznenaditi (ovisi o vašim očekivanjima) i reći da to nije bilo tako.

Možda se pitate o čemu se zapravo radi. To bi trebala biti samo još jedna dosadna izložba kao one na školskim izletima, zar ne? Morat ću vas razočarati ili iznenaditi (ovisi o vašim očekivanjima) i reći da to nije bilo tako. Zamislite sljedeću situaciju; vi ste mlad/a umjetnik/ica  i netko vas (u ovom konkretnom slučaju Marko Golub) pomoću e-maila poveže s nekim drugim umjetnikom kojeg vi nikada niste vidjeli, možda ni čuli za njega, niti ga upoznali. Dakle, pred vas je stavljen izazov da s tom osobom vodite crtački dnevnik koji funkcionira na jednostavan način: jedna osoba piše, druga crta te  se taj proces provodi godinu dana. A na kraju se ipak upoznate i to samo nekoliko dana prije prve zajedničke  izložbe. Meni zvuči zanimljivo. Na izložbi su nam ilustratori govorili o svojim iskustvima i dojmovima koje je na njih ostavio ovakav način likovnog rada.  U nastavku ću vam predstaviti nekoliko primjera njihovih radova i dati vlastito mišljenje o njima kako biste mogli u potpunosti shvatiti na što mislim.

Hana piše / Srđa crta: Ako ne ustanem i ne zapišem ideju sad, neću je se sjećati ujutro. A tako mi se spava.

Moji opis: Osobno mi se sviđa jednostavnost prikaza. Dakle, izgleda kao da se Hana nalazi u situaciji kada mora donijeti brzu odluku o tome hoće li zapisati ideju ili ići spavati jer se provalija između željenog sna i zapisivanja ideje povećava, tako da se nadam da je na kraju ipak uspjela zapisati ideju.

Mislim da je glavna ideja bila da Hana pokaže da ne oblikuje samo ona svoje radove, već da oni također oblikuju nju kao osobu i umjetnicu.

Srđa piše / Hana crta: …kako i gdje, ti, sada, danas, vidiš vlastiti rad?

Moji opis: Ovaj crtež možemo protumačiti na više načina. Ipak ću ovdje biti kratka. Mislim da je glavna ideja bila da Hana pokaže da ne oblikuje samo ona svoje radove, već da oni također oblikuju nju kao osobu i umjetnicu.

Hana piše / Srđa crta: Zaljubila sam se. Da je ptica, bio bi gavran.

Moji opis: Ovaj sam primjer izdvojila jer mi se jednostavno sviđa…. Ne znam kako da to objasnim, ima veze s knjigom „Šest vrana“, spisateljice Leigh Bardugo, koju sam čitala ovo ljeto.

Srđa piše / Hana crta: Tri slike, u hodu: 1) Knjiga u travi, postavljena da djeluje kao kućica ili šator, ali dovoljno iskrivljena da djeluje i kao životinja koja pase. 2) U radnji zdrave hrane drže dvije male kineske žabe na fiskalnom printeru. 3) Golubovi na novoizgrađenoj, snježno bijeloj zgradi, i čisto nebo, bez oblačka. Zamišljam ogromnog goluba na istoj toj zgradi, samo još zdepastijeg i okruglijeg, sličnog keramičkoj figuri.

Moji opis: Ovdje je sve jasno objašnjeno, osim cipela koje „hodaju“ za dječakom. To me potaknulo na razmišljanje. Istina, ne mora sve imati objašnjenje, mnogi su crteži spontani, ali gospodin Srđa Dragović rekao mi je da misli da je Hana na ovom crtežu htjela slikom dočarati zvuk… tipkanje prstiju na blagajni, udaranje cipela po pločniku… zvukovi koji ispunjavaju našu svakodnevicu, a što nije toliko izraženo na područjima koja nisu u urbanim sredinama.

Ne trebamo se uvijek u umjetnosti ograničiti na svoj individualni rad, ponekad trebamo pokušati surađivati s drugim umjetnicima i probati nešto novo, preuzeti rizik.

Ovakva izložba nam pokazuje koliko timski rad u umjetnosti može biti koristan, inovativan i originalan. Svi znamo da je većina poznatih umjetnika čija djela obrađujemo i analiziramo u školi većinom svoje radove napravila sama. Uzmimo za primjer Pabla Picassa (1881). i Vincenta van Gogha (1853.) ili Henrija Matissea (1869.) i Isacca Levitana (1860.) koji su jedni od najpoznatijih svjetskih umjetnika. Zamislite da su se oni tako međusobno dopisivali (u ovom slučaju putem pisama). Koliko bismo raznovrsnih i zanimljivih radova imali danas kao rezultat njihove suradnje?  Vjerojatno jako puno, no, nažalost, to nije ostvareno. Ali, ako oni to nisu pokušali, zašto ne bismo mi? Istina je da se ideje među umjetnicima nikada neće poklapati (barem ne u potpunosti), jer svatko ima svoju ideju (viziju) koju želi ostvariti, ali treba pronaći kompromis, ne možemo tvrdoglavo tvrditi da je naša ideja uvijek bolja ili lošija ili da onu drugu treba izostaviti. Možda krajnji rezultat rada bude nešto što nikada niste mogli ni zamisliti, a uspjeli ste ga ostvariti timskim radom. Dakle, ne trebamo se uvijek u umjetnosti ograničiti na svoj individualni rad, ponekad trebamo pokušati surađivati s drugim umjetnicima i probati nešto novo, preuzeti rizik, neovisno govorimo li o načinu suradnje Hane Tintor i Srđe Dragovića ili nečemu potpuno drugačijem. Mislim da u tom pogledu ova izložba može biti inspiracija mnogim mladim umjetnicima.

Eto, nadam se da sam vas uspjela barem malo zainteresirati za radove ovih umjetnika. Također, ako ste zainteresirani možete se pridružiti našoj likovnoj grupi (ako već niste u njoj).

Dorotea Alaburić, 2.d