Kapela Karla Velikog

Posljednje počivalište najvećeg ćaće na zapadu

Ako ste se ikad pitali koji grad u Njemačkoj posjetiti, a da nije onaj tipičan izbor – Berlin, München, Frankfurt – možda bi vaša sljedeća destinacija mogao biti sjever Njemačke, točnije gradić Aachen u kojem se, između mnoštva drugih turističkih atrakcija, nalazi i poznata prekrasna gotička katedrala u kojoj je pokopan Karlo Veliki

Dok je Frizija još uvijek bila u plamenu, a Saksonci su oplakivali svoje mrtve kod Verduna, odgovorni za ova nedjela zasitio se destruktive i uhvatio u koštac s kreacijom nečega uistinu velebnog, što će bez srama stajati al pari s bizantskim mauzolejima i bazilikama.

Kako je Karlo Veliki dogovorio izgradnju katedrale

Riječ je dakako o Karlu Velikom, sinu Pipina Malog i ocu zapadnoeuropskog srednjovjekovlja. On se, naime, gladan slave vjerojatno 790. ušetao u arhitektonski biro stanovitog mag. ing. arch. Oda iz Metza i zatražio od njega da mu izgradi dvorski kompleks. Odo nije dugo razmišljao vidjevši sjajni mač koji je novi klijent imao na opasaču pa se blijed u licu rukovao s njime. Tako je otprilike započela gradnja zdanja koje će u narednim godinama služiti kao mjesto krunjenja lakrdijaša s titulom careva Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti, potpisivanja nekolicine mirovnih sporazuma te slijetanja savezničkih bombi.

Izvor: Mia Vrbanac Užarević, prof. (privatna fotografija)

Ono što Korejanac s fotoaparatom oko vrata danas može vidjeti, isto je što su i UNESCO-vi uštogljenici 1978. uvrstili na popis Svjetske baštine – prekrasnu gotičku aachensku katedralu. Ipak, ono što je uistinu posebno nalazi se ispod slojeva te višestoljetne šminke. Riječ je o Kapeli Karla Velikog (Palatinskoj kapeli) koja je remek-djelo nad kojim je Odo iz Metza prolio znoj, a mnogi drugi krv i suze. Ona je jedino što je preostalo od Karlove rezidencije. Čini osnovu katedrale, dimenzija 14x30 metara s oktogonalnim tlocrtom u srednjem dijelu i ophodom s vanjskim zidovima u obliku šesnaesterokuta.

Izvor: Mia Vrbanac Užarević, prof. (privatna fotografija)

Arhitektonska analiza velebnog zdanja

Iako vanjština danas većinom nije vidljiva (barem ne u originalnom obliku), poznato je da je kapela imala franačku izmišljotinu zvanu westwerk što je otprilike ulazni portal na steroidima. Sadržava predvorje i katove, mnoge ukrase i prozorčiće, ogromna brončana vrata lijevana u komadu i još povrh svega tornjiće. Nalazi se, dakako, na zapadnoj strani, nasuprot oltaru smještenom u pravokutnoj apsidi na istočnom zidu. Apsida se iznutra nastavlja na ophod koji je pak arkadom odvojen od središnjeg dijela. Stubovi te arkade niži su i deblji od onih na galeriji zbog svoje konstrukcijske uloge nosača, a usto su jasno odvojeni vijencem ukrašenim zlatom. Arkada na galeriji sadrži i dva reda manjih stupova između stubova, koji su zapravo spoliji – gotovi dijelovi antičkih građevina iskorišteni u izgradnji ove. Ispred njih je i brončana ograda koja je također dobavljena iz Italije, ne na posve pošten način. Ophod odnosno galeriju nadsvođuju križni i bačvasti svodovi, koji su opet „krađa“, ali ovaj put intelektualnog vlasništva Rimljana. Kolosalna kupola koja zaključuje cijelu građevinu je od betona, kao i ona na Ravenskoj katedrali. Očito je kako je uzor pri izgradnji bila rimska arhitektura, ali kapela svojim oblikom i ukrasima ima i malo bizantskog, istočnjačkog štiha. Da je Odo imao odriješene ruke u trošenju budžeta, vidi se po svoj sili ornamenata, freski, mramornih elemenata te umjetničih radova od zlata, srebra i bronce. Dominira ipak kupola koja je praktički cijela u zlatu s detaljnom ikonografijom. 

Izvor: Wikicommons

Zanimljivo je i spomenuti da je Karlo u zapadnom dijelu galerije imao svoje VIP mjesto – prijestolje dovezeno iz jedne crkve u Jeruzalemu. Einhard, potrčko koji je tu i tamo i zapisao nešto o kraljevu životu, navodi kako je Karlo s tog mjesta prisustvovao svim svetim misama u kapeli, a kad su ga godine konačno sustigle, dao se i pokopati u njoj. 

Izvor: Mia Vrbanac Užarević, prof. (privatna fotografija)

Tako je ovo mitsko mjesto, Arkadija europskog srednjovjekovlja, obogaćeno još jednom titulom, a to je posljednje počivalište najvećeg ćaće na zapadu.

Blaž Bertol, 3.c