Hrvatski moderni kratkometražni film

Analiza filma „Peti kat lijevo“

Kako je redateljica Renata Lučić kroz priču o Maji i Niki poslala poruku da je uvijek bolje uhvatit se u koštac sa svojom stvarnošću, koliko god ona teška bila

Izvor: Unsplash

Kratkometražni igrani film Renate Lučić koji je nastao 2018. već se tada bavio problemom skrivanja vlastitog sebe od svijeta i svojih bližnjih.
​
Svjesna neprihvaćanja i negativne reakcije svojih roditelja, Maja prilikom dolaska svojih roditelja prikriva ono što zapravo jest i postavlja drugačiju sliku sebe u stanu i zajedno sa svojom partnericom, koju tada prikazuje samo kao cimericu i prijateljicu, glumi za vrijeme večere s roditeljima. Tada se vidi malena neugodnost, a dodatan zaplet i razvoj drame predočuje se titranjem žarulje i očevim odvajanjem od trenutnog događanja. Već tada se može primijetiti kako je nešto neobično, pogotovo kada Majini roditelji postavljaju dodatna pitanja Niki o njezinim roditeljima. Tada naslućujemo kako djevojke nešto taje.

Dodatna tenzija stvorena je trenutkom kada Majin otac uzima u ruke sliku o kojoj saznajemo tek na samome kraju filma što ga je dodatno potreslo. Za njega je to bio odlučujući trenutak u kojemu priopćava Maji svoju ideju kupovine jednosobnog stana za njezinu budućnost, a samim spominjanjem budućeg muža, djece i stvaranja obitelji možemo naslutiti o čemu je zapravo riječ.
​
Također, situaciji u kojoj se nalazi Maja suprotstavljena je glazba u pozadini. Tijekom filma mogu se čuti stihovi poput „nije me strah“ i „moramo živjeti sad“ što je pomalo ironično jer Maja živi u strahu od posljedica i zbog toga svima predstavlja laž i zapravo živi u velikoj glumačkoj zavrzlami.

Samo razjašnjenje cijele situacije otkrivamo u posljednjih nekoliko minuta filma u kojima dolazi do prepirke dviju djevojaka o njihovoj stvarnoj situaciji. Skrivanjem istine nailaze na prepreku što je logično jer pred svima moraju glumiti i pretvarati se, ali uz to i fizički mijenjati svoj stambeni prostor kako ništa ne bi bilo sumnjivo. Maja u toj kompliciranoj situaciji radije taji sve, pogotovo kada zna kako su Nikini roditelji reagirali na istinu, a i dovoljno dobro poznaje svoje roditelje da može predvidjeti kako bi suočavanje s istinom završilo.

Iako nam se ponekad čini kako je lakše prikriti istinu i paralelno voditi dva života, suočavanje sa stvarnošću uvijek je bolja opcija jer će nas kad-tad taj trenutak susresti, a što više vremena prođe, bit će sve teže.

Gabriela Sušec, 3.f