MIROSLAV ŠKORO

1. Zašto ste se odlučili na kandidaturu za predsjednika/predsjednicu, s obzirom na to da ju nazivaju ceremonijalnom funkcijom jer ona nema izvršne ovlasti za ostvarivanje promjena u našem društvu?
Ljudi koji ne vole raditi sve će proglasiti ceremonijalnim. Zato što vole ceremonije i život na visokoj nozi, a ne vole zasukati rukave. I sad predsjednik države puno može ako to želi. Nitko aktualnoj predsjednici nije zabranio da podrži referendumske inicijative svojim potpisom ili učenike i mlade svojim glasom u javnosti. Ali ona to nije učinila da se ne bi zamjerila stranci od koje je očekivala podršku na izborima. Interes naroda podredila je stranačkom i osobnom interesu. Ja sam u tom smislu neovisan – i politički, i financijski – pa će moj mandat puno drukčije izgledati. Pritom se želim izboriti i za veće ovlasti da bih mogao još više toga napraviti. Neću na Pantovčaku biti fikus.

2. Mislite li da tema Domovinskog rata danas zauzima previše političkog prostora i da današnja Hrvatska ima problem „ustašizacije“?

Brojna pitanja iz Domovinskog rata ostala su neriješena, a mnogi među nama izgubili su najmilije. Neki nikad nisu pronašli članove svojih obitelji. To je velika trauma za jedan narod koja traži pravosudni epilog da bi se to poglavlje moglo zatvoriti. Svi zločinci moraju biti kažnjeni, a sve žrtve dostojno komemorirane. Tad će biti lakše oprostiti i krenuti dalje. „Ustašizacija“ bi podrazumijevala jačanje ekstremnog elementa u hrvatskoj politici, a njega nema ni u tragovima. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih država koja u svom parlamentu nema jake klubove zastupnika ekstremne desnice i ljevice. U Hrvatskoj definitivno nema „ustašizacije“.

3. Što smatrate najvećim problemom Hrvatske danas i kako biste ga riješili?

Nepravda na svim razinama naš je najveći problem. Jedini je način da se to riješi maknuti politiku iz gospodarstva i pravosuđa. Moramo omogućiti poduzetnicima da proizvode i zapošljavaju bez prevelikih nameta i suludih propisa, kazni za sve i svašta te namještenih javnih natječaja. A pravosuđe ne smije plesati kako politika svira, nego neovisno obavljati svoj posao. Svi pred zakonom moraju biti jednaki.

4. Za koje interese mladih biste se zalagali u svome mandatu i kako biste poboljšali položaj mladih u Hrvatskoj?

Mladima trebamo dati povjerenje i tražiti od njih preuzimanje odgovornosti. Pretvaramo se u društvo starih ljudi koji na mlade gledaju s nepovjerenjem. Nemojmo zaboraviti da su udarnu iglu Hrvatske vojske u Domovinskom ratu činili upravo mladi ljudi od kojih su mnogi tek bili izašli iz srednje škole. Ako su mladi tad mogli obraniti državu, zašto ju danas ne bi mogli podizati? U svijetu je savršeno normalno da mladi ljudi rano stječu profesionalna iskustva i puno ranije preuzimaju odgovorne funkcije nego u Hrvatskoj. Moramo pokazati da vjerujemo u mlade i stvoriti preduvjete da se oni ovdje mogu osobno, profesionalno i obiteljski ostvariti. Ne smijemo dozvoliti da se naša mladež osjeća cjenjenije i prihvaćenije u Irskoj ili Njemačkoj nego u vlastitoj domovini.

5. Koja Vam je uspomena iz srednjoškolskog obrazovanja najdraža i smatrate li da će nova reforma („Škola za život”) doprinijeti poboljšanju našeg obrazovanja/obrazovnog sustava?

Puno je lijepih uspomena, ipak, najdraže mi je bilo to što sam bio među zadnjim generacijama kojima su predavali oni stari, klasični i pomalo strogi profesori koji su puno tražili, ali i puno davali.

Koliko sam stigao popratiti iz medija, puno je propusta u toj „Školi za život“, a premalo suštinskih promjena. Nama treba potpuno drukčiji pogled na obrazovanje, što ova tzv. reforma ne donosi.

6. Zašto ste odlučili uspješnu pjevačku karijeru zamijeniti političkom?

Zato što ne bih bio to što jesam da nije bilo moje majke i mog dida, mog Višnjevca i Osijeka, svih bendova s kojima sam nastupao, narodnih motiva koje sam opjevao i mog naroda koji me kao takvog prihvatio i proslavio. Osjećam da dosta toga dugujem svom narodu i želim doći u poziciju vratiti taj dug.