DALIJA OREŠKOVIĆ

​​
1. Zašto ste se odlučili na kandidaturu za predsjednika/predsjednicu, s obzirom na to da ju nazivaju ceremonijalnom funkcijom jer ona nema izvršne ovlasti za ostvarivanje promjena u našem društvu? 

Velika je zabluda da je funkcija predsjednika države samo ceremonijalna. Iako nema izvršne ovlasti, predsjednik države ipak ima bitne ovlasti koje na žalost, niti Kolinda Grabar Kitarović niti njezin prethodnik nisu koristili. Za uspjeh u predsjedničkim izborima od presudne je važnosti infrastruktura i novac kojeg imaju samo velike političke stranke. Zbog toga kandidati velikih političkih stranaka, jednom kada postanu predsjednici, ne izvršavaju svoje ustavne ovlasti onako kako je to Ustavom i zamišljeno, već u skladu s interesima svoje političke opcije. Iako su po Ustavu dužni podnijeti ostavku na članstvo u stranci, uvijek osluškuju potrebe bivšeg stranačkog šefa. Da nije toliko bitna ova funkcija, ne bi najveće političke stranke ulagale toliko financija da na to mjesto postave svog kandidata. S druge strane, za javni interes, za sve nas građane, zbog poluga putem kojih predsjednik države može dati vjetar u leđa svojoj političkoj opciji na parlamentarnim izborima izbor nekog od kandidata velikih stranaka, garancija je da će sve u ovoj državi ostati po starom. Kandidati promašenih politika koji su nas doveli u stanje u kojem smo sada, ne mogu biti rješenje. Nama treba svježi pogled na stvari.
Sebe vidim kao političarku nove generacije, koja želi snažne društvene promjene, a one mogu početi samo s drugačijim profilom političara na sceni. Osmislila sam program – Plan za Hrvatsku koji uistinu, tijekom pet godina može u potpunosti promijeniti sustav upravljanja i odgovornosti na svim razinama. Imam program i plan kako Hrvatsku pretvoriti u zemlju po mjeri čovjeka u kojoj su interesi ljudi na prvom mjestu, a ne interesi političkih stranaka.
 
 2. Mislite li da tema Domovinskog rata danas zauzima previše političkog prostora i da današnja Hrvatska ima problem „ustašizacije“? 

Tema Domovinskog rata sama po sebi nikada ne bi mogla zauzeti previše javnog i političkog prostora, no velik je problem način na koji pojedine političke opcije tu temu zloupotrebljavaju za aktiviranje svog biračkog tijela. Postoje političari i političke stranke koji potpuno krivo, a i nedopušteno, svojom retorikom i simbolima pokušavaju Domovinski rat obojati u neke druge, crne boje, a Domovinski rat nije nikada takav bio. Hrvatska danas ima problem s velikim licemjerjem, pa i kada se govori o Domovinskom ratu. Mnogima je pozivanje na „domoljublje“ postalo valuta s kojom trguju u nezasitnoj pohlepi u stjecanju državnih pozicija i novčanih beneficija. Tolerantan stav države prema ustaškom znakovlju i pokličima proizlazi iz koristi koju jedan dio političkih struktura ima od podizanja najnižih strasti u biračkom tijelu. Sve je to opasno i štetno za javni i opći interes lijepe naše. Politika bi se trebala okrenuti budućnosti i razgovorima o tome kako će izgledati vaš život za 10, 20 ili 30 godina, već sada bi trebali početi razmišljati o tome i poduzimati prve korake u tom pravcu. Na žalost, oni koji su sada na vlasti ne vide dalje od vlastitog nosa, njihov je jedini interes zadržavanje privilegija iz stolice na kojoj sjede.

 3. Što smatrate najvećim problemom Hrvatske danas i kako biste ga riješili? 

Smatram da sustav obrazovanja i sadržaj pojedinih nastavnih predmeta nije prilagođen sustavu tržišta rada. Već sada postoje zanimanja za koja u kurikulumima i nastavnim sadržajima ne postoji niti naziv, a kamoli da se učenike podučava kako se što bolje pripremiti za posao koji će im jednog dana biti karijera.  Život je sve brži, tehnološke promjene utječu na sve, osim na sadržaj onoga što se predaje u hrvatskim školama, a o načinu na koji se to radi da ne govorim. Još veći problem, kojeg vi mlađi možda i niste toliko svjesni, je poremećen sustav vrijednosti koji utječe na oblikovanje vaših stavova, a kasnije i na donošenje životnih odluka. Za to nije kriva škola, za to je kriva politika i uvjeti života koji opterećuju generaciju vaših roditelja. S obzirom na to da uistinu na mladima svijet ostaje, ako se vašoj generaciji usade krive pretpostavke što je u životu bitno, a što nebitno, što je dobro, a što loše, ako vas se preko poruka koje vam se šalju odgaja da budete manje empatični, a više sebični, manje kritični prema svim devijacijama i odvratnostima nas odraslih, spasa nam nema.
S obzirom na to da je korupcija glavni problem ovog društva, ona je ujedno i glavni problem mladih jer im krade šanse za uspjeh i sreću jednog dana kad bezbrižni dani školovanja prođu.
 
 4. Za koje interese mladih biste se zalagali u svome mandatu i kako biste poboljšali položaj mladih u Hrvatskoj? 

Najvažniji je interes mladih perspektiva, spoznaja da za njih u ovom društvu ima mjesta. Pod tim podrazumijevam da se još za vrijeme obrazovanja prepoznaju i njeguju specifični talenti i različitost kod svakog pojedinca. Čak i među lošijim đacima! Sustav bi trebao pronalaziti i poticati ono što je u njima dobro jer u svakome postoji nešto što može i toj osobi značiti šansu ili ulaznicu da si danas sutra na tome gradi život, ali ujedno je takav pristup dobar za društvo u cjelini jer ne možemo svi biti ukalupljeni u dvije-tri iste profesije. Pod perspektivom podrazumijevam mogućnost pronalaženja odgovarajućeg radnog mjesta na kojem iznos plaće omogućava dostojanstven i ispunjen život, a ne puko preživljavanje, i to uz pomoć roditelja. Pod perspektivom podrazumijevam izgradnju čitavog društva koje će imati drugačiji sustav vrednovanja. Sustav u kojem se cijeni trud i rad, ideje, kreativnost i talenti. A ne poznanstva i veze. U javnim politikama za koje se zalažem, posebno mjesto ima zaštita okoliša. Ime stranke Start čiji sam predstavnik, skraćenica je za Stranku antikorupcije, razvoja i transparentnosti. Riječ razvoj odnosi se na održivi zeleni razvoj koji se bavi pitanjima održivog korištenja prirodnih resursa i zaštitom okoliša.
Veliki val iseljavanja koji je pogodio RH u posljednjih nekoliko godina pokazuje da takve perspektive ovdje za mlade više nema! Zbog toga sam se odlučila na bavljenje politikom. Odlučila sam to promijeniti i za generacije koje dolaze izgraditi zemlju u kojoj postoje jednake i ravnopravne šanse za uspjeh u životu, za svakoga tko to želi. Želim da vaša generacija kada završi školovanje ima priliku pronaći posao, uz mogućnost napredovanja i dobar životni standard ovdje.
 
5. Koja Vam je uspomena iz srednjoškolskog obrazovanja najdraža i smatrate li da će nova reforma („Škola za život”) doprinijeti poboljšanju našeg obrazovanja/obrazovnog sustava?

Na dan kada Vam dajem ovaj intervju kreće frontalni štrajk učitelja, nastavnika i profesora u cijeloj RH do ispunjenja zahtjeva, a štrajkom se traži rješavanje problema potplaćenosti prosvjetnih djelatnika. Sve dok politika marginalizira one koji su najvažniji za podizanje kvalitete obrazovnog sustava, svaka reforma je uzaludan pokušaj. Škola za život bila bi uzaludan pokušaj i da su oni koji bi ju trebali provoditi bitno drugačije tretirani u društvu jer je loše i površno pripremljena i jer ne predstavlja cjelovitu kurikularnu reformu.
Podržavam ovaj štrajk, ali smatram da bi se trebalo tražiti puno više. Trebalo bi se tražiti da obrazovanje postane prioritet javnih politika, pa tako i izdvajanja iz javnih proračuna. Kada bi se tražilo da se promjeni sustav vrijednosti na temelju kojeg čitavo društvo funkcionira, u štrajku bi im se trebali pridružiti svi! Masovno na ulice. Čemu trud i učitelja i učenika sve dok je stranačka iskaznica najbolja garancija za uspjeh u životu.
Najdraže uspomene iz srednje škole vezane su uz zaljubljenost. Bolje reći uz niz tragikomedija, nikada mi baš na tom polju nije išlo. Bila sam komično, nesposobno trapljava. Ali u usporedbi sa svime što je bilo kasnije, ljubavni brodolomi u srednjoj školi su sasvim podnošljive boli. U kasnijim fazama sve je puno gore.
        
 6. Što smatrate svojim dosadašnjim najvećim postignućem/uspjehom? 
​
Šira javnost upoznala me povodom obnašanja dužnosti predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. U trenutku kada sam stupila na tu dužnosti, Povjerenstvo se tek počelo formirati kao stalno, samostalno i nezavisno državno tijelo zaduženo za provođenje kontrole nad političarima. Bez imalo lažne skromnosti mogu reći da sam jednoj novoj instituciji postavila temelje i to dobre temelje. Odluke koje smo donosili bitno su utjecale na politički život, primjerice ona koja se odnosila na Tomislava Karamarka, dovela je do pada jedne Vlade. Smatram da sam pravnim stajalištima koja su iznesena u okviru tog tijela dala bitan doprinos razvoju demokratskih standarda u društvu. Među najvažnijim je porukama ona da u polici nema nedodirljivih, ma koliko netko moćan bio.