. Zašto ste se odlučili na kandidaturu za predsjednika/predsjednicu, s obzirom na to da ju nazivaju ceremonijalnom funkcijom jer ona nema izvršne ovlasti za ostvarivanje promjena u našem društvu?

Pokušaji predstavljanja predsjednika Republike ceremonijalnim do gotovo nebitnim jako su opasni i nose virus osporavanja smisla hrvatske države. Neusporedivo su ceremonijalne uloge kraljeva u zapadnim europskim demokracijama, pa ti narodi ni ne pomišljaju odricati se svojih kraljeva i ceremonija. To je izraz kulture državnosti jednoga naroda, sastavnica njegovoga identiteta i samopouzdanja. Državnost je ekvivalent narodne slobode. Zato je neovisno o ovlastima funkcija predsjednika Republike jedan od stožernih simbola nacionalne slobode i ne može ju se mjeriti odnosom prema čovjeku koji u nekom trenutku obnaša tu funkciju. To bi bilo pogrešno, jednako kako bi bilo pogrešno ocjenjivati neko posrnuće vašega nastavnika i na temelju toga zaključiti kako nastavnici nisu više potrebni. Kandidirao sam se jer sam uvjeren da znam i mogu odgovoriti na bitne nacionalne izazove, ali ponajviše zato što sam od samih početaka sudjelovao u obnovi današnje države, a očito je da nismo dovršili započeti posao, pa me to obvezuje.

2. Mislite li da tema Domovinskog rata danas zauzima previše političkog prostora i da današnja Hrvatska ima problem „ustašizacije“?

Mislim da je pitanje oslobodilačkog domovinskog rata danas prisutno u javnosti upravo zbog silovitih pokušaja osporavanja hrvatske državnosti i prirode toga rata. To znači da nismo dovoljno jasno i čvrsto uspostavili svoju državu jer sve mora počivati na minimumu neupitnih vrijednosti. Ako je u današnjoj Hrvatskoj sporno pravo hrvatskog naroda na obranu svoga opstanka pred srpskom agresijom, nužno se nameće zaključak da nešto duboko u ovoj državi i društvu ne valja. Obrana života univerzalna je vrijednost i to nitko ne bi smio osporavati ili pobjedu nad zlom i agresijom kriminalizirati. Mi ćemo biti uređena država i zdravo društvo tek kad svaki hrvatski državljanin bude polazio s toga stajališta, a danas smo još jako daleko od toga. Kad pravo hrvatskog naroda na slobodu postane javno i kulturološki neosporna činjenica, pitanje oslobodilačkog domovinskog rata neće zauzimati toliko medijskog i javnog prostora. Pojam „ustašizacije“ nastao je i nameće se iz istih krugova, koji upravo tim pojmom i sličnim krivotvorinama nastoje osporiti prirodu oslobodilačkog domovinskog rata i same temelje hrvatske državnosti. Zato se i nameće platforma tzv. antifašizma, koja, kao i svaka negacija počiva na umjetnoj proizvodnji fašizma, kako bi njeni protagonisti imali opravdanje postojanja, ali i od te „borbe" stvorili unosan biznis. Hrvatska nema nikakvih problema s fašizmom, niti su hrvatskom narodu danas potrebne ustaše, sasvim je dovoljno biti Hrvat i ponositi se s tim.

 3. Što smatrate najvećim problemom Hrvatske danas i kako biste ga riješili?

Svi hrvatski problemi danas nastaju i izviru iz jako lošega državno-političkog poretka, a tu prije svega govorim o ustavnim rješenjima. No, ako bih izdvojio apsolutno najkritičniju točku i izvorište svih poremećaja, onda je to izborni sustav. Taj je sustav iz upravljanja nacionalnom državnošću isključio polovicu hrvatskog naroda, razbio ostatak naroda u Hrvatskoj na deset izbornih jedinica lomeći nacionalnu kralježnicu u zakonodavnom domu i uvodeći opasan svjetski presedan političkih povlastica pripadnicima etničkih manjina. Time se ruši ustavno definirani koncept nacionalne države i potiče dezintegracija umjesto integracije. To nikome nikada nije donijelo ništa dobroga.
 
 4. Za koje interese mladih biste se zalagali u svome mandatu i kako biste poboljšali položaj mladih u Hrvatskoj?
​
Prvenstveno za odgoj i obrazovanje. To je dužnost i strateška obveza dobre države, a sve ostalo stvar je slobodnog izbora mladih. Ne možemo mlade ljude držati pod nadzorom i kontrolom, nametati im izbore, a očekivati od vas sutra preuzimanje odgovornosti. Odgovornost se uči na iskustvu i donošenjem odluka, a ne treba se bojati greške jer bez grešaka nitko nije dostigao mudrost. Inače, aktualni eksperiment s obrazovanjem smatram neodgovornim i vrlo opasnim jer se ispod zvučnih deklaracija skriva puno prizemnih ciljeva i neznanja.
 
 5. Koja Vam je uspomena iz srednjoškolskog obrazovanja najdraža i smatrate li da će nova reforma („Škola za život”) doprinijeti poboljšanju našeg obrazovanja/obrazovnog sustava?

Već sam rekao, ovo je opasan eksperiment i nema veze s ozbiljnom reformom. Pa sami pojam „Škola za život" je krajnje dvojben, ja bih rekao čak i bezobrazan prema generacijama hrvatskih učitelja, roditelja i djece. Uz to je i uvredljiv za zdrav razum. Tko je ovlastio, na temelju čega i na temelju kojih znanstvenih i civilizacijskih saznanja ministricu, Vladu, Sabor, bilo koga da monopolizira smisao i sadržaj pojma „život"? Tko to ima pravo usmjeravati ili propisivati vama danas što je to život i kakav život trebate imati? Čim netko posegne za takvim pojmom kod razumnih ljudi izaziva sumnje. Na žalost ovo što se danas naziva reformom neće doprinijeti boljem obrazovanju jer je od samoga početka stihijski i zamišljeno i organizirano, bez cjelokupne analize stanja u društvu, obrazovanju, bez analize i primarnih promjena visokog obrazovanja i bez jasnih razvojnih etapa u narednom razdoblju. Ne može se raditi uspješna reforma obrazovanja bez osmišljene strategije razvoja Hrvatske u svim elementima.
Uspomena?
Ima nešto što mi je značajno obilježilo život. Kao dječak sam bio samozatajan, a stjecajem okolnosti se dogodilo da sam prvi dan u prvom razredu srednje škole ostao sjediti sam u klupi. Jedini u razredu. To je potrajalo 15 dana, a onda se niotkuda, rekao bih nekako tajanstveno pojavio dječak, novi učenik i sjeo sa mnom. Zvao se Vlado Jukić, postao mi je i ostao najbolji prijatelj do danas.

 6. Kako biste vodili vanjsku politiku, pogotovo kada je u pitanju Srbija?
​
Vanjska politika nije neka odvojena politika od opće nacionalne politike ili općih interesa jednoga naroda. To ne smije biti. Na žalost, iako pripadamo u puno toga srodnim zapadnim demokratskim asocijacijama, upravo zbog toga što u Hrvatskoj nemamo neupitnih državnih stavova o sebi samima kao narodu, pripadnost tim asocijacijama često izgleda štetnim, često i jest, ali ne zbog toga što te asocijacije po definiciji ne valjaju, nego zbog toga što mi kao država ne artikuliramo jasno nacionalne interese hrvatskog naroda. Zato je primarno bitno urediti hrvatsku državu i jasno definirati tko smo, što smo, odakle dolazimo, gdje smo trenutno, da bi znali kamo idemo.
Kad imate u zemlji jasne i nedvojbene odgovore na ta pitanja, lako ćete se onda takvima predstaviti svijetu i međunarodnu suradnju koristiti za postizanje svojih nacionalnih ciljeva.
​Hrvatska prema Srbiji mora voditi hrvatsku, a ne europsku ili bilo čiju drugu politiku. Konačno i europske politike prema Srbiji ne bi smjele ni u čemu biti antihrvatske ili pogodovati Srbiji na račun Hrvatske. Na to nikada ni pod kojim okolnostima ili zbog navodnih viših globalnih interesa ne smijemo pristati jer na to ne bi nikada pristali ni oni koji to od nas traže. Srbija nema što tražiti za našim stolom i za stolom s našim saveznicima dok ne preuzme kompletnu državnu odgovornost za sva zla koja je počinila prema hrvatskom narodu. To nije nekakav hrvatski ili hrvatsko-srpski državni ili nacionalni specifikum, to je univerzalno prihvaćeni temelj međunarodnog poretka i bez njega nema međunarodne odgovornosti. Srbiji to trenutno ne pada na pamet, pa Hrvatska snažnom argumentacijom i nepopustljivošću pred saveznicima, držeći se načela međunarodnog poretka, mora prisiliti Srbiju na to. Tek tada se može govoriti o stvaranju primjerenih susjedskih odnosa.

1. Zašto ste se odlučili na kandidaturu za predsjednika/predsjednicu, s obzirom na to da ju nazivaju ceremonijalnom funkcijom jer ona nema izvršne ovlasti za ostvarivanje promjena u našem društvu?
 
Ljudi koji ju nazivaju ceremonijalnom su ljudi koji ne žele da Predsjednik obavlja svoj posao. Ovlasti Predsjednika RH imaju tri važne komponente. Predsjednik je dužan bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti, nad nacionalnom sigurnošću i zastupati interese svih građana.
Kandidirao sam se jer ni sadašnja predsjednica ni njen prethodnik nisu to činili. 
Predsjednik ima obvezu štititi i razvijati društvene vrijednosti političke zajednice koju predstavlja. A ne štititi i razvijati političku korupciju, nezakonito donošenje zakona i nedjelovanje institucija kao sad.
Kandidirao sam se, ne jer želim biti predsjednik, već želim odraditi posao predsjednika. 
 
 2. Mislite li da tema Domovinskog rata danas zauzima previše političkog prostora i da današnja Hrvatska ima problem „ustašizacije“?
 
Tema Domovinskog rata na pogrešan način zauzima previše političkog prostora. 
Domovinski rat naše je kolektivno iskustvo iz kojeg trebamo crpiti vrijednosti za izgradnju pristojnog društva pobjedničkog mentaliteta, a ne da bude izvor neformalne, ali značajne zloupotrebe političke moći. Ja, kao branitelj od prvog do zadnjeg dana, ne mogu dozvoliti dezerterima i ratnim profiterima da su im puna usta domoljublja i Domovinskog rata.
 Da. Hrvatska ima problem „ustašizacije”. Ustaška Hrvatska nije bila izabrana, željena od strane hrvatskog naroda, već nametnuta od nacističke Njemačke i fašističke Italije. Vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća obilježeno je mnogim nedužnim žrtvama. No, u konačnici antifašizam je izvojevao pobjedu nad fašizmom kojem je pripadao i ustaški režim. Zato, iz pozicije civiliziranog i humanog društvenog odnosa neprihvatljivo je bilo kakvo i bilo čije veličanje ustaštva, što treba odmah i jasno osuditi kao društveno neprihvatljivo.
 
 3. Što smatrate najvećim problemom Hrvatske danas i kako biste ga riješili?
 
U Hrvatskoj imamo minimalno 250 tisuća lažnih stanovnika. Ljudi koji se svjesno lažno prijavljuju da žive u RH iako žive negdje drugdje. Oni temeljem svojih lažnih prebivališta stječu i biračko pravo u RH koje se od strane stranaka, poput HDZ-a, zloupotrebljava na izborima u RH. 
Broj lažnih glasača toliko je velik da presudno utječe na ishode izbora u RH. Politički motivirane kontinuirane izborne prijevare. Rezultati izbora u RH ne ovise o onima koji u njoj žive. To je izvor svih ostalih problema korupcije, kriminala, nepotizma, primitivizma, gospodarskog nazadovanja, iseljavanja.
 
4. Za koje interese mladih biste se zalagali u svome mandatu i kako biste poboljšali položaj mladih u Hrvatskoj?
 
Najvažniji su interes mladih, kao i svih stanovnika RH, pošteni izbori. To je „bitka” koju vodim još od svojih ministarskih dana. To je i vaša „bitka”. Uključite se. Kada tu bitku dobijemo, neće vam trebati stranačke iskaznice. Onda ćemo se svi zajedno boriti za društvene odnose koji će omogućiti da se u Hrvatskoj isplati raditi i znati.
I onda na plodno tlo dolaze teme koje su „mladenačke“.
 
5. Koja Vam je uspomena iz srednjoškolskog obrazovanja najdraža i smatrate li da će nova reforma („Škola za život”) doprinijeti poboljšanju našeg obrazovanja/obrazovnog sustava?
 
Poboljšanje obrazovanja prepuštam struci. Moje me uspomene podsjećaju kako obrazovne institucije moraju biti i odgojne. U smislu uzajamnosti, nedjeljivosti javnog i pojedinačnog dobra i tolerancije. I uvijek, ali uvijek, budite uz najslabije među vama.
 
6. Što smatrate svojim dosadašnjim najvećim postignućem/uspjehom?
 
Odgoj sina. Možda nije toliko do mene. Ali ispalo je super.
 

​​
1. Zašto ste se odlučili na kandidaturu za predsjednika/predsjednicu, s obzirom na to da ju nazivaju ceremonijalnom funkcijom jer ona nema izvršne ovlasti za ostvarivanje promjena u našem društvu? 

Velika je zabluda da je funkcija predsjednika države samo ceremonijalna. Iako nema izvršne ovlasti, predsjednik države ipak ima bitne ovlasti koje na žalost, niti Kolinda Grabar Kitarović niti njezin prethodnik nisu koristili. Za uspjeh u predsjedničkim izborima od presudne je važnosti infrastruktura i novac kojeg imaju samo velike političke stranke. Zbog toga kandidati velikih političkih stranaka, jednom kada postanu predsjednici, ne izvršavaju svoje ustavne ovlasti onako kako je to Ustavom i zamišljeno, već u skladu s interesima svoje političke opcije. Iako su po Ustavu dužni podnijeti ostavku na članstvo u stranci, uvijek osluškuju potrebe bivšeg stranačkog šefa. Da nije toliko bitna ova funkcija, ne bi najveće političke stranke ulagale toliko financija da na to mjesto postave svog kandidata. S druge strane, za javni interes, za sve nas građane, zbog poluga putem kojih predsjednik države može dati vjetar u leđa svojoj političkoj opciji na parlamentarnim izborima izbor nekog od kandidata velikih stranaka, garancija je da će sve u ovoj državi ostati po starom. Kandidati promašenih politika koji su nas doveli u stanje u kojem smo sada, ne mogu biti rješenje. Nama treba svježi pogled na stvari.
Sebe vidim kao političarku nove generacije, koja želi snažne društvene promjene, a one mogu početi samo s drugačijim profilom političara na sceni. Osmislila sam program – Plan za Hrvatsku koji uistinu, tijekom pet godina može u potpunosti promijeniti sustav upravljanja i odgovornosti na svim razinama. Imam program i plan kako Hrvatsku pretvoriti u zemlju po mjeri čovjeka u kojoj su interesi ljudi na prvom mjestu, a ne interesi političkih stranaka.
 
 2. Mislite li da tema Domovinskog rata danas zauzima previše političkog prostora i da današnja Hrvatska ima problem „ustašizacije“? 

Tema Domovinskog rata sama po sebi nikada ne bi mogla zauzeti previše javnog i političkog prostora, no velik je problem način na koji pojedine političke opcije tu temu zloupotrebljavaju za aktiviranje svog biračkog tijela. Postoje političari i političke stranke koji potpuno krivo, a i nedopušteno, svojom retorikom i simbolima pokušavaju Domovinski rat obojati u neke druge, crne boje, a Domovinski rat nije nikada takav bio. Hrvatska danas ima problem s velikim licemjerjem, pa i kada se govori o Domovinskom ratu. Mnogima je pozivanje na „domoljublje“ postalo valuta s kojom trguju u nezasitnoj pohlepi u stjecanju državnih pozicija i novčanih beneficija. Tolerantan stav države prema ustaškom znakovlju i pokličima proizlazi iz koristi koju jedan dio političkih struktura ima od podizanja najnižih strasti u biračkom tijelu. Sve je to opasno i štetno za javni i opći interes lijepe naše. Politika bi se trebala okrenuti budućnosti i razgovorima o tome kako će izgledati vaš život za 10, 20 ili 30 godina, već sada bi trebali početi razmišljati o tome i poduzimati prve korake u tom pravcu. Na žalost, oni koji su sada na vlasti ne vide dalje od vlastitog nosa, njihov je jedini interes zadržavanje privilegija iz stolice na kojoj sjede.

 3. Što smatrate najvećim problemom Hrvatske danas i kako biste ga riješili? 

Smatram da sustav obrazovanja i sadržaj pojedinih nastavnih predmeta nije prilagođen sustavu tržišta rada. Već sada postoje zanimanja za koja u kurikulumima i nastavnim sadržajima ne postoji niti naziv, a kamoli da se učenike podučava kako se što bolje pripremiti za posao koji će im jednog dana biti karijera.  Život je sve brži, tehnološke promjene utječu na sve, osim na sadržaj onoga što se predaje u hrvatskim školama, a o načinu na koji se to radi da ne govorim. Još veći problem, kojeg vi mlađi možda i niste toliko svjesni, je poremećen sustav vrijednosti koji utječe na oblikovanje vaših stavova, a kasnije i na donošenje životnih odluka. Za to nije kriva škola, za to je kriva politika i uvjeti života koji opterećuju generaciju vaših roditelja. S obzirom na to da uistinu na mladima svijet ostaje, ako se vašoj generaciji usade krive pretpostavke što je u životu bitno, a što nebitno, što je dobro, a što loše, ako vas se preko poruka koje vam se šalju odgaja da budete manje empatični, a više sebični, manje kritični prema svim devijacijama i odvratnostima nas odraslih, spasa nam nema.
S obzirom na to da je korupcija glavni problem ovog društva, ona je ujedno i glavni problem mladih jer im krade šanse za uspjeh i sreću jednog dana kad bezbrižni dani školovanja prođu.
 
 4. Za koje interese mladih biste se zalagali u svome mandatu i kako biste poboljšali položaj mladih u Hrvatskoj? 

Najvažniji je interes mladih perspektiva, spoznaja da za njih u ovom društvu ima mjesta. Pod tim podrazumijevam da se još za vrijeme obrazovanja prepoznaju i njeguju specifični talenti i različitost kod svakog pojedinca. Čak i među lošijim đacima! Sustav bi trebao pronalaziti i poticati ono što je u njima dobro jer u svakome postoji nešto što može i toj osobi značiti šansu ili ulaznicu da si danas sutra na tome gradi život, ali ujedno je takav pristup dobar za društvo u cjelini jer ne možemo svi biti ukalupljeni u dvije-tri iste profesije. Pod perspektivom podrazumijevam mogućnost pronalaženja odgovarajućeg radnog mjesta na kojem iznos plaće omogućava dostojanstven i ispunjen život, a ne puko preživljavanje, i to uz pomoć roditelja. Pod perspektivom podrazumijevam izgradnju čitavog društva koje će imati drugačiji sustav vrednovanja. Sustav u kojem se cijeni trud i rad, ideje, kreativnost i talenti. A ne poznanstva i veze. U javnim politikama za koje se zalažem, posebno mjesto ima zaštita okoliša. Ime stranke Start čiji sam predstavnik, skraćenica je za Stranku antikorupcije, razvoja i transparentnosti. Riječ razvoj odnosi se na održivi zeleni razvoj koji se bavi pitanjima održivog korištenja prirodnih resursa i zaštitom okoliša.
Veliki val iseljavanja koji je pogodio RH u posljednjih nekoliko godina pokazuje da takve perspektive ovdje za mlade više nema! Zbog toga sam se odlučila na bavljenje politikom. Odlučila sam to promijeniti i za generacije koje dolaze izgraditi zemlju u kojoj postoje jednake i ravnopravne šanse za uspjeh u životu, za svakoga tko to želi. Želim da vaša generacija kada završi školovanje ima priliku pronaći posao, uz mogućnost napredovanja i dobar životni standard ovdje.
 
5. Koja Vam je uspomena iz srednjoškolskog obrazovanja najdraža i smatrate li da će nova reforma („Škola za život”) doprinijeti poboljšanju našeg obrazovanja/obrazovnog sustava?

Na dan kada Vam dajem ovaj intervju kreće frontalni štrajk učitelja, nastavnika i profesora u cijeloj RH do ispunjenja zahtjeva, a štrajkom se traži rješavanje problema potplaćenosti prosvjetnih djelatnika. Sve dok politika marginalizira one koji su najvažniji za podizanje kvalitete obrazovnog sustava, svaka reforma je uzaludan pokušaj. Škola za život bila bi uzaludan pokušaj i da su oni koji bi ju trebali provoditi bitno drugačije tretirani u društvu jer je loše i površno pripremljena i jer ne predstavlja cjelovitu kurikularnu reformu.
Podržavam ovaj štrajk, ali smatram da bi se trebalo tražiti puno više. Trebalo bi se tražiti da obrazovanje postane prioritet javnih politika, pa tako i izdvajanja iz javnih proračuna. Kada bi se tražilo da se promjeni sustav vrijednosti na temelju kojeg čitavo društvo funkcionira, u štrajku bi im se trebali pridružiti svi! Masovno na ulice. Čemu trud i učitelja i učenika sve dok je stranačka iskaznica najbolja garancija za uspjeh u životu.
Najdraže uspomene iz srednje škole vezane su uz zaljubljenost. Bolje reći uz niz tragikomedija, nikada mi baš na tom polju nije išlo. Bila sam komično, nesposobno trapljava. Ali u usporedbi sa svime što je bilo kasnije, ljubavni brodolomi u srednjoj školi su sasvim podnošljive boli. U kasnijim fazama sve je puno gore.
        
 6. Što smatrate svojim dosadašnjim najvećim postignućem/uspjehom? 
​
Šira javnost upoznala me povodom obnašanja dužnosti predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. U trenutku kada sam stupila na tu dužnosti, Povjerenstvo se tek počelo formirati kao stalno, samostalno i nezavisno državno tijelo zaduženo za provođenje kontrole nad političarima. Bez imalo lažne skromnosti mogu reći da sam jednoj novoj instituciji postavila temelje i to dobre temelje. Odluke koje smo donosili bitno su utjecale na politički život, primjerice ona koja se odnosila na Tomislava Karamarka, dovela je do pada jedne Vlade. Smatram da sam pravnim stajalištima koja su iznesena u okviru tog tijela dala bitan doprinos razvoju demokratskih standarda u društvu. Među najvažnijim je porukama ona da u polici nema nedodirljivih, ma koliko netko moćan bio.

1. Zašto ste se odlučili na kandidaturu za predsjednika/predsjednicu, s obzirom na to da ju nazivaju ceremonijalnom funkcijom jer ona nema izvršne ovlasti za ostvarivanje promjena u našem društvu?
Ljudi koji ne vole raditi sve će proglasiti ceremonijalnim. Zato što vole ceremonije i život na visokoj nozi, a ne vole zasukati rukave. I sad predsjednik države puno može ako to želi. Nitko aktualnoj predsjednici nije zabranio da podrži referendumske inicijative svojim potpisom ili učenike i mlade svojim glasom u javnosti. Ali ona to nije učinila da se ne bi zamjerila stranci od koje je očekivala podršku na izborima. Interes naroda podredila je stranačkom i osobnom interesu. Ja sam u tom smislu neovisan – i politički, i financijski – pa će moj mandat puno drukčije izgledati. Pritom se želim izboriti i za veće ovlasti da bih mogao još više toga napraviti. Neću na Pantovčaku biti fikus.

2. Mislite li da tema Domovinskog rata danas zauzima previše političkog prostora i da današnja Hrvatska ima problem „ustašizacije“?

Brojna pitanja iz Domovinskog rata ostala su neriješena, a mnogi među nama izgubili su najmilije. Neki nikad nisu pronašli članove svojih obitelji. To je velika trauma za jedan narod koja traži pravosudni epilog da bi se to poglavlje moglo zatvoriti. Svi zločinci moraju biti kažnjeni, a sve žrtve dostojno komemorirane. Tad će biti lakše oprostiti i krenuti dalje. „Ustašizacija“ bi podrazumijevala jačanje ekstremnog elementa u hrvatskoj politici, a njega nema ni u tragovima. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih država koja u svom parlamentu nema jake klubove zastupnika ekstremne desnice i ljevice. U Hrvatskoj definitivno nema „ustašizacije“.

3. Što smatrate najvećim problemom Hrvatske danas i kako biste ga riješili?

Nepravda na svim razinama naš je najveći problem. Jedini je način da se to riješi maknuti politiku iz gospodarstva i pravosuđa. Moramo omogućiti poduzetnicima da proizvode i zapošljavaju bez prevelikih nameta i suludih propisa, kazni za sve i svašta te namještenih javnih natječaja. A pravosuđe ne smije plesati kako politika svira, nego neovisno obavljati svoj posao. Svi pred zakonom moraju biti jednaki.

4. Za koje interese mladih biste se zalagali u svome mandatu i kako biste poboljšali položaj mladih u Hrvatskoj?

Mladima trebamo dati povjerenje i tražiti od njih preuzimanje odgovornosti. Pretvaramo se u društvo starih ljudi koji na mlade gledaju s nepovjerenjem. Nemojmo zaboraviti da su udarnu iglu Hrvatske vojske u Domovinskom ratu činili upravo mladi ljudi od kojih su mnogi tek bili izašli iz srednje škole. Ako su mladi tad mogli obraniti državu, zašto ju danas ne bi mogli podizati? U svijetu je savršeno normalno da mladi ljudi rano stječu profesionalna iskustva i puno ranije preuzimaju odgovorne funkcije nego u Hrvatskoj. Moramo pokazati da vjerujemo u mlade i stvoriti preduvjete da se oni ovdje mogu osobno, profesionalno i obiteljski ostvariti. Ne smijemo dozvoliti da se naša mladež osjeća cjenjenije i prihvaćenije u Irskoj ili Njemačkoj nego u vlastitoj domovini.

5. Koja Vam je uspomena iz srednjoškolskog obrazovanja najdraža i smatrate li da će nova reforma („Škola za život”) doprinijeti poboljšanju našeg obrazovanja/obrazovnog sustava?

Puno je lijepih uspomena, ipak, najdraže mi je bilo to što sam bio među zadnjim generacijama kojima su predavali oni stari, klasični i pomalo strogi profesori koji su puno tražili, ali i puno davali.

Koliko sam stigao popratiti iz medija, puno je propusta u toj „Školi za život“, a premalo suštinskih promjena. Nama treba potpuno drukčiji pogled na obrazovanje, što ova tzv. reforma ne donosi.

6. Zašto ste odlučili uspješnu pjevačku karijeru zamijeniti političkom?

Zato što ne bih bio to što jesam da nije bilo moje majke i mog dida, mog Višnjevca i Osijeka, svih bendova s kojima sam nastupao, narodnih motiva koje sam opjevao i mog naroda koji me kao takvog prihvatio i proslavio. Osjećam da dosta toga dugujem svom narodu i želim doći u poziciju vratiti taj dug.