Zastupnički govor u Hrvatskom saboru

Trideset godina hrvatske državnosti
​

​Poštovani zastupnici i predsjedniče Hrvatskog sabora,

rođen sam, rastem i živim u domovini Hrvatskoj, domovini staroj tek trideset godina. Mlada je, ali njezina povijest ispisuje ponosne, bolne i svijetle trenutke. Stoljećima naši su preci sanjali ovo što mi danas živimo. Bili su dio različitih državnih zajednica u kojima su očuvali tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državotvornu opstojnost hrvatskog naroda. I konačno, naši su roditelji, djedovi i bake 25. lipnja 1991. godine doživjeli „Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske“ koju je donio Sabor Republike Hrvatske. Nastala je država hrvatskog naroda i nacionalnih manjina kojima se jamče jednaka prava kao i građanima hrvatske nacionalnosti Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. Nisu mogli znati da će tek tada početi borba za slobodu mlade domovine. Četverogodišnji Domovinski rat, kolone izbjeglica i prognanika, na tisuće ranjenih i ubijenih nisu pokolebale njihovu vjeru i ponos u dosanjani san njihovih predaka. Hrvatskim braniteljima hvala za sve što su dali za našu domovinu. Posebna slava i čast svima onima koji su položili svoje živote na oltar domovine u Domovinskom ratu jer, kako je rekao francuski pjesnik Alphonse de Lamartine: „Pepeo je mrtvih stvorio domovinu.“

Danas, trideset godina poslije, borba za bolju Hrvatsku još uvijek traje i uvijek će trajati. Svi mi, zajedno s institucijama hrvatske vlasti, moramo se boriti da u našem društvu živi načelo hrvatskog Ustava, Republika Hrvatska jamči svim svojim državljanima nacionalna i sva druga temeljna prava i slobode čovjeka i građanina, demokratski poredak, vladavinu prava i sve ostale najviše vrednote svoga ustavnog i međunarodnog pravnog poretka. Naše oružje neka bude znanje i učenje novih spoznaja koje će omogućiti bolji život svakom čovjeku naše zajednice. Naučimo se biti osjetljivi na potrebe drugih ljudi, posebno onih čije potrebe nadmašuju njihove tjelesne i mentalne mogućnosti. Otiđimo u svijet, steknimo znanje i iskustvo i vratimo se domovini obogaćeni demokratskim vrijednostima drugih naroda za naše društvo. Učimo iz povijesti naše greške da ih ne ponavljamo, stvarajmo sadašnjost za povijest ponosa i slave. Činimo djela kojima će se ponositi naši potomci i budimo onakvi kao što kaže A. G. Matoš u svojoj pjesmi Trubač sa Seine:  „Al ja pred licem roda stojim vedar. Za hljeb slobode, prilažem svoj klas: Zar nije zlatan, i bogat i jedar?“ Tolerancija i poštivanje drugog i drugačijeg neka bude naš moto života jer voljeti svoje i biti svoj na svome ne znači mrziti tuđe. Učimo o ekologiji i čuvajmo naše more i rijeke, naše šume i ravnice. Ostavimo ih našim potomcima čistim i zelenim jer su prirodna dobra ove zemlje utkana i u našu himnu: „Mila, kuda si nam ravna, Mila, kuda si planina! Teci Dravo, Savo teci, Nit' ti Dunav silu gubi, Sinje more svijetu reci da svoj narod Hrvat ljubi.“

I na kraju, kako kaže bivši američki predsjednik Kennedy: „Ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, već što vi možete učiniti za vašu zemlju.“

Vi, dragi zastupnici, izabrani od naroda, budite nam uzor u poštenju i časti služenja domovini.
​
Hvala
​

JOSIP KULIĆ, 4.d