VIC O BAKI I DJEDU LIMUN

Šeću se baka i djed limun po ulici kad odjednom djeda limuna strefi srčani udar.

Baka limun ubrzo pozove hitnu koja ih zajedno odvede u bolnicu. Djeda limuna uvedu u odjel za intenzivnu njegu te zamole baku limun da pričeka ispred. Baka limun pokuša se sabrati u čekaonici gledajući u prastare aparate kave koji jedino prodaju umjetni voćni čaj od breskve pun šećera za tri kune, ostavši umrtvljena i prazna lica koja ne pokazuju nikakvu empatiju ili sažaljenje prema osobi koja gubi svojeg supruga kojeg zna od srednje škole i s kojim je prošla sva teška vremena, supruga koji je bio tamo za nju kad je ostala bez svojih roditelja, supruga koji ju je beskompromisno volio i koji ju nikad nije ni u mislima varao. Soba se u očima bake limun širila i sužavala u ritmu njenih otkucaja srca, njeni stari i suhi dlanovi postali su prekriveni slojem hladnog znoja, a njen inače miran suzdržan i mudar izraz lica bio je nadjačan izrazima čiste panike, straha i nemira. Osjećala se bespomoćno. Napokon, ostavši bez svake trunčice strpljenja i ispunjena frustracijom što ne može barem biti uz osobu koja je uz nju period vremena koji se jedino može opisati kao vječnost, baka limun naglo se diže iz socijalističke tvorevine sastavljene od tri plastična narančasta stolca koji su spojeni zajedno u jedno tužno tijelo koje se cijelo ljulja ako jedna noga popusti. Ljuljanje tijela podsjetilo je baku limun na stolce u blagovaonici njihova prvog stana u predgrađu na kojima su se zajedno sretno ljuljali, jeli što god su si taj dan mogli priuštiti i smijali se svemu tome kao šali. Mrena bake limun već je značila da joj je vid prilično zamagljen, no hodajući je mogla vidjeti samo vrata sobe u kojoj drže djeda limuna. Obrisavši svoj znojan dlan o struk koji je donedavno držao djed limun, ruka bake limun skoro se sama od sebe primi za kvaku sobe iako nije bila sigurna želi li ući u unutra, bojeći se prizora koji će nastupiti. Baka limun otvori vrata i ugleda skup od četiri liječnika koji su okupljeni oko djeda limuna te mu pokušavaju pomoći i jednog mlađeg doktora koji stoji sa strane i zapisuje slova i brojeve na prazan list. Prije nego što ju je mladi doktor uopće mogao primijetiti, baka limun primila ga je objema rukama za njegovu kutu te su uspostavili kontakt očima. Mladi doktor pogleda ju blago zaprepaštenim pogledom i pričeka baku limun da izusti rečenicu koju je vidio da pokušava izreći.
​
Skupivši snagu baka limun napokon upita: „Ima limunade?“

Lovro Marušić, 3.d

​Izvor: privatne fotografije; autor Sara Gojani ,3.a