TKO TO CRTA ZA DOPING?

Tia Plejić, 2.f

Prije nego što kažem nešto o sebi, svakako bih htjela zahvaliti Dopingu i njegovoj ekipi što pružaju priliku učenicima naše gimnazije da se kreativno izraze na tako pristupačan način i pritom pridonesu razvoju ovog fenomenalnog časopisa. Kada mi je dobar prijatelj predložio da se prijavim, nisam previše oklijevala i drago mi je zbog toga jer se pokazalo kao uistinu zabavno iskustvo. Savjetujem svakome tko ovo bude čitao da i sam podijeli s nama neke radove.

No, da započnem, zovem se Tia Plejić i učenica sam 2. razreda. Crtam od vrtića, ali odlučila sam se tome više posvetiti kao hobiju u 8. razredu. Naravno, moj se crtački put i previše puta mijenjao, međutim, o tome vam sada neću pričati jer je i za mene previše zbunjujuće, a moj je mozak neugodne dijelove potisnuo iz sjećanja ostavivši me s, mogli bismo reći, crtačko-infantilom amnezijom. Crtanje je, dakako, jedno od najljepših područja interesa, ali ponekad nam se zna činiti i suprotno. Manjak inspiracije i stotine odbačenih radova česta su pojava kod svakog umjetnika. Neke je stepenice lakše svladati, a neke pak zahtijevaju veću količinu tvrdoglavosti. Važno je ne kriviti prirodu umjetnosti i odustati, već objektivno sagledati i svladati problem. Sve započinje shvaćanjem da razlozi naše frustracije ponekad dolaze iznutra, a ne izvana. Stvaralaštvom oni izviru na vidjelo te tako dobijemo priliku da ih ispravimo na vrijeme, stoga možemo reći da je umjetnost dobra ne samo za napredak u kreativnoj domeni, već i za naš osobni rast.

S vremenom moj hobi pretvorio se u moj raison d’être. Njime ću se i u budućnosti baviti te se planiram zaposliti u filmskoj industriji te u industriji video igara kao konceptualni dizajner. Mogli bismo reći da dizajn sam po sebi nije tako kreativna grana umjetnosti te zvuči više tehnički od, primjerice, slikarstva, ali ja smatram da to uopće nije tako. Glavna je razlika po meni ta da kod dizajna tražimo najbolje rješenje za neki određeni problem. Svaka osoba riješit će ga na svoj poseban način, a prostor je za kreativnu slobodu povelik. Kako su dizajneri uvijek jednom nogom u biznisu, ponekad je ta sloboda ograničena. Ne samo da postoje određene smjernice kojih se pojedinac mora držati, već su vrlo česti i vremenski rokovi od svega nekoliko sati, ali to sve nadoknađuje činjenica da svakodnevno radiš među ljudima s kojima dijeliš iste interese te si dio projekata koje si kao mali s divljenjem gledao u kinima. Međutim, konkurencija je velika i popriličan broj ljudi želio bi se ovime baviti pa se trudim svaki dan crtati barem četiri sata dnevno.

Imam mnogo uzora, a neki od njih su Junggi Kim, Karl Kopinski, Feng Zhu, Syd Mead, Ashley Wood, Alberto Mielgo itd. Ovo su neki od umjetnika i dizajnera koji danas rade i obrazuju putem interneta na kojemu se sada može naći mnoštvo besplatnog sadržaja. Kako bi moji dizajni bili što vjerodostojniji, svakodnevno gledam i slušam videe i podcastove o tome kako funkcionira mehanika različitih vozila i robota te prirode i kako funkcija zapravo ima prevladavajuću ulogu u dizajnu te analizom vodim bilješke. Nastojim podrobno istražiti sve teme jer umjetnost ne proizlazi samo iz osobne mašte, ona je svuda oko nas. Umjetnici taj način promatranja svijeta popularno nazivaju visual library te potiču mlade da razmišljaju o stvarima koje svakodnevno viđaju i postavljaju si pitanja poput: „Zašto to tako funkcionira?“ Na taj način stječemo bolji uvid u svijet što se direktno očituje u našoj sposobnosti da ga predočimo na papiru.

Preporučam da ubuduće dok pospremate ili pišete zadaću, umjesto glazbe poslušate neki podcast. Osim što pruža trenutnu zabavu, može vam i prenijeti znanja do kojih biste teško inače došli. Ne mogu dovoljno naglasiti važnost njihove ulogu u mojem učenju.

Iako sam prije više koristila tradicionalne tehnike, sada uglavnom crtam na računalu jer je puno praktičnije. Na stranici možete vidjeti akvarel koje sam napravila prošle godine, a ostalo su digitalni dizajni koje sam nedavno završila.
​

bojetrapera

brodovi_dizajn

mechdesign