INTERVJU s profesoricom Ivanom Slunjski Ivanković

Tjedan mentalnog zdravlja

O mentalnom zdravlju naših učenika i kako smo obilježili dan mentalnog zdravlja
​

autorica: Vlatka Pavlinović, 2.b

Ove godine svjetski dan mentalnog zdravlja obilježio se 10. listopada, no u našoj II. gimnaziji produžili smo ga tijekom cijelog tjedna. Neki su profesori tijekom tjedna u razredima skupljali anonimne poruke učenika u kojima su učenici otvoreno mogli napisati o čemu razmišljaju ili nešto vezano uz određeni predmet. Cilj anonimnih poruka jest da se učenici mogu osvrnuti na rad profesora putem konstruktivne kritike, ali i da nekom sigurno mogu otkriti svoje osjećaje. 
Povodom tjedna mentalnog zdravlja odlučile smo intervjuirati profesoricu psihologije Ivanu Slunjski Ivanković. Odabrali smo ju jer, osim što je profesorica psihologije, također je i školska psihologinja kojoj se uvijek možemo javiti.
Krenimo na intervju :)
​

​

---

​Svjetski dan mentalnog zdravlja ove je godine kod nas produžen na cijeli tjedan. Kao profesorica psihologije, sigurno znate iz prve ruke da nam zadnje dvije školske godine nisu bile lake. Zato smatram da nisam u krivu kad kažem da ste upravo zbog toga i produžili dan u tjedan te osmislili poseban način da ga obilježimo. Kako ste uopće došli na ideju da učenici pišu anonimne poruke profesorima?

Na ideju da učenici pišu anonimne poruke došla sam u razgovoru s kolegicama Vitković i Bezlaj. Razgovarale smo o tome kako bismo kao škola mogli obilježiti Svjetski dan mentalnog zdravlja koji je bio 10.10.2021. Već i vrapci na grani znaju da zbog pandemije koja nikako da završi, online nastave, lockdowna te ostalih popratnih stvari vezanih uz Covid-19, svi imamo poteškoća s mentalnim zdravljem. Nakon brainstorminga i nekoliko ideja odabrale smo pisanje anonimnih poruka kao najjednostavniji način na koji učenici mogu izraziti sve svoje brige, probleme, zadovoljstva ili ispunjenost, apsolutno sve što im prolazi glavom. Jer mentalno je zdravlje jedan kontinuum i ne bi bilo fer usmjeriti se samo na negativnu stranu tog kontinuuma.

„Odabrale smo pisanje anonimnih poruka kao najjednostavniji način na koji učenici mogu izraziti sve svoje brige, probleme, zadovoljstva ili ispunjenost, apsolutno sve što im prolazi glavom.“

Poznavajući tinejdžere, uvijek postoje oni koji zadatak ne shvate ozbiljno (to ne mora biti loša stvar). Zato nas zanima jeste li dobivali ikakve „troll“ poruke, tj. poruke poslane iz zezancije?

Baš mi je drago što su naši učenici vrlo zreli i odgovorni te su ovu aktivnost shvatili jako ozbiljno. Izražavali su svoje i dobre i loše strane, zahvalnost ili zabrinutost oko svakodnevnih stvari i nekih ne toliko svakodnevnih. Nitko od nastavnika mi se nije požalio da je dobio zezanciju ili trolanje. Mislim da su zaista iskoristili ovu priliku da kažu sve što misle i bili su sretni što ih je napokon netko pitao kako su.


Svrha poruka jest da se učenici mogu anonimno požaliti i napokon reći što osjećaju svojim profesorima. Kad profesori pročitaju te poruke, kako bi oni trebali reagirati? Što bi trebali učiniti da pokušaju riješiti probleme s kojima su suočeni?

Svim profesorima koji su željeli sudjelovati u aktivnosti predloženo je da poruke, kada prikupe sve, pročitaju i izvuku neke probleme koje muče učenike i sljedeći tjedan u svim razredima koji su pisali poruke porazgovaraju o problemima koje su profesori uočili u tim porukama. Tako sam i ja postupila, od svih poruka koje su mi učenici poslali, učinilo mi se da bi najvažnije bilo s njima porazgovarati o sljedećem – muči ih to što ja na satu s njima razgovaram i svašta nešto pitam, a dosta učenika se srami pričati pred razredom. Odlučila sam, nakon tih poruka koje sam dobila, porazgovarati s učenicima kojima predajem zašto im je toliko stresno razgovarati sa mnom na satu. Naravno, nitko mi nije htio ništa reći 😊
Onda sam im objasnila zašto potičem razgovor na satu – zato što će učenici prije zapamtiti nešto kada sami dođu do zaključka, a ne ako im ja samo ispričam. Kada sami nešto napravite, nešto povežete, nešto zaključite, to ostaje urezano u vaše pamćenje cijeli život. Cilj mi je nastavu psihologije što više povezati s događajima iz vašeg života, stvarima koje vas zanimaju, no u tome mi treba vaša pomoć i zato volim razgovarati s vama na satu. Mala utjeha za drugaše – do sljedeće će vam godine već biti normalno razgovarati sa mnom i tome se veselim.

„Najčešći problemi koji muče naše učenike su problemi u učenju i koncentraciji, svađe s prijateljima ili nerazumijevanje roditelja.“

Opće je poznato da ste Vi, uz to što ste profesorica psihologije, školska psihologinja i držite razgovore s učenicima po dogovoru. Što biste rekli, dolaze li Vam više stariji ili mlađi učenici na razgovore? Zašto mislite da Vam više dolaze stariji/mlađi?

Više mi dolaze stariji učenici (3. i 4. razredi). Pretpostavljam da mi oni više dolaze jer su već shvatili da se sa mnom može normalno razgovarati o svemu. Prvašići me još ne poznaju najbolje pa ih je možda strah, a drugaši se tek privikavaju na mene u nastavi, ali u drugom polugodištu poveća se i broj drugaša koji mi dolaze na razgovore.


S obzirom na to da ste spomenuli kako imate pun raspored i za razgovor kod Vas se može dugo čekati, sigurno imate širok raspon tema o kojima pričate s učenicima i znate koje se stvari najčešće spominju. Koji su najčešći problemi s kojima se susrećete i kako ih Vi rješavate?

Najčešći problemi koji muče naše učenike su problemi u učenju i koncentraciji, svađe s prijateljima ili nerazumijevanje roditelja. Ponekad dođu jer samo imaju potrebu nekome se izjadati (a ja sam izvrsno rame za plakanje), a ponekad traže i savjet. Ovdje moram naglasiti da je kolegica Bezlaj složila odličnu aktivnost na web stranici škole u kojoj se mogu naći razni savjeti za lakše učenje i organizaciju vremena (https://druga.hr/aktivnosti/pricaonica/). Ako ne želite ni s kim pričati, posjetite stranicu i sami potražite savjete koji će vam dobro doći.


Spomenuli ste nerazumijevanje roditelja i probleme s učenjem kao neke od češćih problema. Pritisak koji te dvije stvari tvore nije zanemariv. Mislite li da više pritiska tvore roditelji ili sama škola?

Pitanje je jako zanimljivo, ali kako vas pokušavam i na satu naučiti, točan odgovor ne mora biti među ponuđenima. Na ovo bih pitanje ja odgovorila da najveći pritisak stvaraju učenici sami. Naravno, neki nastavnici su stroži, neki blaži, neki su roditelji stroži, a neki blaži, no najveći kritičari samih sebe ste upravo vi. Ponekad je potrebno podsjetiti se da ste samo djeca, niste roboti koji svaki dan imaju istu rutinu, škola-dom-učenje-škola-dom-učenje. Učinite si život zanimljivim, nađite hobi, neka vam škola ne bude početak i kraj svega. Jednog ćete dana odrasti, je li zaista jedino čega se želite sjećati iz školskih dana koliko ste dnevno učili?

 „Učinite si život zanimljivim, nađite hobi, neka vam škola ne bude početak i kraj svega.“

​I za kraj, postoji li nešto što bi rekli svim učenicima koji s Vama žele razgovarati, ali se ne usude dogovoriti sastanak?

Kada dijeliš brigu s nekim, možeš je prepoloviti. A kad držiš brigu u sebi, možeš je udvostručiti. Zato se slobodno javite, ili meni ili kolegici Bezlaj, tu smo za vas.

​
intervju vodile:  Hana Čanak, 2.b  i Vlatka Pavlinović, 2.b
​