SELFCARE EQUALS GAY?

Pitate li proječnog Hrvata koristi li maske za lice, zajamčena vam je jedna od ove dvije reakcije – gađenje ili sram. Gađenje na samu pomisao da oni rade nešto toliko ženstveno i da ih sugovornik smatra feminiziranim ili pak sram jer teškom mukom moraju priznati da su odgovorni za nanošenje kontroverznih supstanci na vlastito lice. Zašto je vrhunac brige za vlastitu personu obično labelo zimi? Zašto je toliko negativnih pojmova vezanih uz brigu za vlastito tijelo u očima muškarca?

Govor o toksičnoj muževnosti u Hrvatskoj podrazumijeva isključivo nasilno ponašanje prema ženama i odgovorno ponašanje u prometu. Ne sumnjam u blagonaklonost istih ciljeva, no vjerujem da ih je puno, puno više. Morali bismo razmišljati dalje od toga da je fizičko nasilje loše ili da ne treba voziti u pijanom stanju. Količina ismijavanja, ali zapravo moralno pogrešnih uvjerenja, koja su, nažalost, sveprisutna oko brige za kožu, kosu ili odjeću kod muškaraca poražavajuća su istina. Osobe koje su se i ohrabrile javno priznati da im je stalo, osuđivane su i prozivane homoseksualcima. 

Ovdje pomalo pomaže Zapad i kapitalizam, vječna borba za našu pažnju i konkurentnost. Sada, na web stranicama trgovina kozmetikom možete vidjeti i odjeljak za njega gdje se nalaze razni preparati prerušenog pakiranja. Sve što su napravili genijalni marketinški stručnjaci je da su stvorili pakiranje navodno privlačnije muškarcima – tamnije. Svi smo mi svjedoci uporabe psiholgije boja: šampon za kosu za žene – rozi, za muškarce – tamno  plavi, regenerator za žene – crveni, za muškarce – crni, krema za tijelo za žene – ljubičasta, za muškarce – siva. Ova raspodijela uključuje sve od parfema do četkica za zube. Apsurd je u tome što često ni promjena boje pakiranja nije dovoljna za opravdanje krivične radnje poput nanošenja plavog (!) labela na ispucale usne.

Muškarci su možda uistinu bića s  Marsa koja pristaju samo na nijanse plave, crne i bijele, no odbijam vjerovati u to. Mislim da su ih stoljeća zagarantirane dominantne uloge dovela u poziciju u kojoj je i najmanja mogućnost ranjivosti sigurna smrt. Ranjivost i maske za lice – nema prevelike povezanosti, zar ne? Izgleda da neuroni u mozgu muške jedinke uspijevaju pronaći direktnu vezu. Prihvatljiva razina brige za vlastito tijelo obično uključuje tuširanje, pranje zuba, brijanje (ako) te možda, možda, možda tjelovježbu. Posljednji dio služi više hvaljenju ostatku čopora ili je prisutan zbog uvjerenja da će pomoću pločica na trbuhu lakše naći djevojku (za bilo koju svrhu).

Iz pozicije žene, bar u nastanku, želim objasniti da ne postoji ništa loše u popularno nazvanom selfcareu, tj. brizi o vlastitom tijelu. Muškarac nije više muškarac ako ima suhu kožu, ispucale usne ili kosu s mirisom cigarete. Štoviše, mislim da će žene prije uživati u njegovanom partneru, možda čak i doći do ideje da će se brinuti dobro i o njoj ako može o sebi. Zadnji je dio možda apsolutna zabluda, no ako muškarci mogu povezati dnevnu kremu za lice sa slabošću, zašto žene ne bi mogle parfem s pažnjom?
​

Stela Tonner, 2.e

​