Parazit

Film Parasite režirao je Bong Joon-ho, a donosi priču o siromašnoj obitelji (Kim) koja se odjednom počinje zanimati za jednu vrlo imućnu obitelj (Park). Svi članovi obitelji Kim na neki način uspiju prevariti i dobiti posao kod obitelji Park. Oni dobivaju vrlo privatne poslove: vozač, privatni učitelj, spremačica, itd. Naravno, članovi obitelji Kim nisu svjesni da su ljudi koji rade za njih zapravo u rodu. Film je izrazito satiričan i humorističan do onog trenutka kada se cijeli život obje obitelji naglo promjeni.
Parasite je osvojio čak četiri nagrade Oscara. To su: najbolji film, najbolji redatelj, najbolji originalni scenarij, najbolji strani film. Postao je prvi strani film koji je osvojio nagradu za najbolji film što samo govori kakav je dojam ostavio na ljude, a i povijest filma.
Najveću pažnju zapravo privlače detalji preko kojih redatelj implicira na stanje jedne, odnosno druge obitelji. Ti su detalji teže uočljivi, ali upravo zato dobivaju na značenju, upravo zbog toga postaju moćniji te ću ih zato analizirati i objasniti.
Svi se simbolički prikazi u filmu, suptilni ili očiti, zajedno nadopunjuju i stvaraju realističnu sliku društva. Jedan od lakše uočljivih simbola bio bi kontrast niske i visoke pozicije u društvu prikazane stanom u polupodrumu siromašne obitelji Kim naspram prekrasne kuće bogate obitelji Park na vjerojatno najvišem dijelu grada. Osim doslovnim položajem u gradu, ovaj je kontrast prikazan i na malo suptilniji način. Kada se obitelj Park iznenadno vraća u kuću, obitelj Kim brzo se raziđe i sakrije negdje u kući. Neka od tih mjesta bila su ispod stola. Nekakva je očekivana situacija da njihovo sakrivanje neće biti uspješno. Međutim, nitko iz obitelji Park ne pogleda dolje, što je vrlo suptilan prikaz odvojenosti klasa u društvu.
Voda, odnosno kiša u filmu predstavlja gotovo nekakvu prepreku, ali ona sama nije bitna, već veći značaj dobiva prema tome kako tko na nju gleda. Obitelji Park kiša ne predstavlja nikakav problem, čak ju smatraju lijepom za razliku od obitelji Kim i cijele te četvrti kojoj kiša uzrokuje masivne poplave i čini životne uvjete još težima. Napetost nastaje kada se ove dvije strane susreću. To je savršeno prikazano scenom u autu. Yeon-kyo (majka obitelji Park) sjedi u autu, razgovara na telefon i govori kako je zahvalna na jučerašnjoj kiši. Ki-taek (otac obitelji Kim) sjedi ispred nje, vozi. Na licu mu je vidljiva iritiranost i očaj. Ponovno se ponavlja taj motiv pogleda u zrak, vidljivo je da obitelj Park ne zna ili ignorira one „ispod njih“.
U filmu nema granice dobrog i lošeg. Na svim likovima uočavamo mane pa je nemoguće odrediti pozitivnu i negativnu stranu, već jednostavno govorimo o protagonistima i antagonistima. Na kraju ih te mane, neovisno o njihovom položaju u društvu, sve dovedu u istu situaciju. To je dokaz da su svi likovi, bogati ili siromašni, isti. Kako saznajemo tijekom radnje filma, svi iz obitelji Kim imaju izrazite sposobnosti što očito ne znači siguran posao. Između ostalog, ističe se i njihova snalažljivost kojom se svi uspijevaju zaposliti kod iste obitelji. S druge strane, obitelj Park ima sve što im treba, a na humorističan način ističe se njihova nesvjesnost onoga što se događa pod njihovim krovom.
Veliku ulogu u filmu igra i motiv mirisa, odnosno smrada. U nekoliko navrata obitelj Kim besramno pokazuje gađenje, najprije prema Ki-taeku te smrad uspoređuju sa smradom podzemne željeznice (pokazuje koliko privilegirane obitelji ne zanemaruju samo vrlo niske slojeve, već bilo koga tko je bar malo „niži“ od njih). Isto tako Da-song (sin obitelji Park) primjećuje da svi oni imaju isti miris (kasnije Ki-jeong (kćer obitelji Kim) objašnjava kako taj smrad ne može biti ispran i kori Ki-wooa (sin obitelji Kim) zbog njegove neozbiljnosti, sanjarenja).
Vjerojatno najzanimljiviji motiv, a i sam naslov filma, osim što se odnosi na cijelu obitelj, drugačije je izražen na svakom od likova. Najjasnije je motiv prikazan u samim imenima likova. Svatko iz obitelji Kim u imenu ima ili „ki“ ili „chung“, ime je filma „Gisaengchung“ što na korejskom znači „parazit.“ Nadalje, motiv parazita ističe se kada se vlasnici kuće vraćaju, a obitelj Kim brzo se razbježi pod stol, iza zida, slično žoharima (na početku filma Chung-sook (majka obitelji Kim) nazove Ki-taeka žoharom). A kasnije, kada Ki-taek tiho izlazi, vukući se po podu, odjednom se upali lampa te se on zamrzne poput kukca, a kad se lampa ugasi, nastavlja se kretati po podu. Kada se obitelj Kim vraća svojoj kući po kiši, hodaju prema donjem dijelu grada te je to prikazano kao da ih voda ispire (kao parazite). Detaljima se pokazuje da je Ki-jeong najmanje slična parazitu. Ki-woo govori joj da se uklapa u život „bogatih,“ a na početku filma, kada izvana počinje ulaziti dim za ubijanje kukaca ona jedina želi zatvoriti prozor. Ironično, jedina umire. Za razliku od nje, Ki-woo se (doslovno) drži za kamen koji mu je Min (njegov prijatelj) dao (Min mu predstavlja uzor, scena „what would Min do?“). Stvara neku sliku savršenog života, sanja o njemu i ne može se pomiriti sa svojom stvarnom sudbinom. Kamen predstavlja tu težnju za boljim životom. Iako je sanjar, u sceni kada trči niz stepenice on zastane i pogleda u vodu koja ga praktički nosi, kontrolira. Vidi se da je u tome trenutku vidio realnost i očaj koju ona donosi.
Ironično je kako ga pred kraj filma taj isti kamen za koji je toliko dugo bio prilijepljen gotovo ubije. Usprkos trenutku shvaćanja svoje situacije, ostaje „sanjar“ i na kraju planira kako će ponovno vidjeti svog oca, a iako film završava neodređeno, lako je odrediti da se njegov plan neće ostvariti. Naime, u nekoliko navrata u filmu ukazano je na neuspjeh planova, a kako govori Ki-taek, najbolji je plan ne imati plan. Ki-taek je vjerojatno i najtragičniji lik u filmu, on se u potpunosti pomirio sa svojom sudbinom. Prestaje se truditi, napušta obitelj i nastavlja živjeti u podrumu kuće, kradući njihovu hranu kao parazit.
Ovaj film savršeno prikazuje neizbježnu podjelu društva prema imućnosti, a to je odlično prikazano svim detaljima, od kadrova, izraza lica, dijaloga, do same radnje pa i naslova filma. Redatelj je očito htio poslati poruku, a i mislim da je uspio u svom naumu. Također mi se jako svidjela gluma. Kao što sam rekla, izrazi lica i dijalozi igraju veliku ulogu u filmu. Film je zaslužio sva četiri Oscara koje je osvojio.

Ivana Marković, 2.e