KLASIČNA GLAZBA - uživanje i zabava ili samo plus iz glazbenog?

Kada čuješ pojam klasična glazba, što ti prvo padne na pamet? 

Kako je ovo pitanje zamorno? 
Možda uz klasičnu glazbu vežeš dosadu, nezainteresiranost, ravnodušnost, a možda pak neki osjećaj opuštenosti i emotivnosti. 

Jednom sam čula kako je netko svrstao ljude u tri skupine: jednu skupinu čine oni koji nikada uopće ne dođu u doticaj s klasičnom glazbom, drugu skupinu čine oni kojima je klasična glazba sve u životu i sve se vrti oko nje, a  treću skupinu čine oni kojima klasična glazba ne smeta, ali nisu preveliki fanovi. 
Ako si se pronašao/la u prvoj skupini, za tebe imam par činjenica s vrlo pouzdane i zasigurno znanstveno bazirane web-stranice o tome kako klasična glazba utječe na tvoje zdravlje. Slušanjem klasične glazbe smanjuje se krvni tlak, san postaje bolji, poboljšava se pamćenje, smanjuje se tjeskobnost, jača se koncentracija itd. 

Meni zvuči uvjerljivo. U našem društvu vlada mišljenje da koncerti klasične glazbe nisu za svakoga, kao da su oni rezervirani samo za glazbenjake i ostale koji se žele praviti da u takvoj vrsti glazbe uživaju. Žao mi je da je, kada odem na koncert u Lisinski, prosječna dob slušatelja 60+. Naravno, nađe se nekolicina onih kojima profesorica iz glazbenog za plus ili peticu ne prima samo kartu, nego traži i kratki osvrt pa su prisiljeni sjediti barem prvih 45 minuta do pauze. Razumijem da je to tako jer za razliku od baleta ili kazališne predstave nema vizualnih podražaja  pa ako glazbu ne razumiješ i ne shvaćaš što se događa, misli odlutaju na sto strana i na kraju samo razmišljaš o produktivnim stvarima koje si mogao napraviti, a umjesto kojih sjediš i slušaš neki tamo koncert. 

No koncerti klasične glazbe ne moraju uvijek biti takvi. Primjer je koncert Zagrebačke filharmonije i dirigenta Alana Bjelinskog 6.12. Tribute to Abba na kojem se izvodila glazba grupe Abba aranžirana za simfonijski orkestar i vokalne soliste. Stvarno odličan koncert unatoč tome što je grupa Abba davno prestala biti popularna među mladima. 

Nemojte misliti da sam ja jedna od onih koji na putu do škole slušaju samo Wagnerove opere jer su one od klasične glazbe po duljini najprikladnije za jutarnji promet. Ipak nisam baš tolika baka, volim i zabavnu glazbu. Osobno smatram da je zabavna glazba svoj vrhunac doživjela krajem prošloga stoljeća, a da današnja alternativna glazba samo pokušava kopirati ogromna postignuća pop/rock grupa i individualaca prošloga stoljeća. Po mojem skromnom mišljenju jedna K-pop grupa nikada neće doseći razinu kvalitete grupe Queen, a što se tiče razine zabave na svakom se dobrom partyu uglavnom puštaju stvari iz bivše Juge. 
​
Ovu temu nisam odabrala da bih izrazila svoje žaljenje i nerazumijevanje "današnjih mladih". Živimo u svijetu gdje nam se pruža bilo kakva vrsta glazbe koju možemo zamisliti, a svaki dan izlaze tisuće novih pjesama po svačijem ukusu.  Fenomenalno je imati nekog umjetnika/glazbenika koji te može doknuti tekstom svojih pjesama ili čak njihovom melodijom. No, u svemu tome sve se više gubi smisao klasičnog obrazovanja i klasične glazbe, a ona je ustvari podloga za sve pjesme i filmove koje mi danas slušamo i gledamo, a da toga nismo ni svjesni.

​

​Andrea Šimić, 2.e

​