|
 Kad govorimo o književnosti i mladima, činjenica je da većina gimnazijalaca čita knjige. Neki čitaju samo prisilne lektire, a neki su upoznali i naslove koji se neće javiti na popisu za maturu. Oko čitanja je sve jasno, ili ga volimo ili ne volim. No, sigurno ste se, pročitavši knjigu koja vas je oduševila, zapitali kako je ta priča uopće nastala. Kakav je proces pisanja knjige koju čitamo? Tko uopće piše knjige? Zašto? U čemu pronalazi inspiraciju? Kako se uopće napiše i objavi knjiga? Naša učenica Ana Prižmić iz 3.d razreda bacila se u takav pothvat. Ovog je proljeća objavila svoju prvu knjigu, zbirku kratkih priča za djecu. U prošlom smo broju objavili jednu njezinu priču, a sada smo vam odlučile donijeti sve detalje o autorici, samom procesu pisanja i objavljivanja te Anine planove za budućnost. Što te inspiriralo da napišeš zbirku priča za djecu? Knjiga koju sam napisala sastoji se od 18 kratkih priča za djecu inspiriranih malenim magičnim trenucima iz svakodnevnog života. More me mnogo puta inspiriralo; pola priča iz knjige sam smislila dok sam plovila po valama Korčule. Zašto si se odlučila napisati priče za djecu? Ne sjećam se kad sam točno odlučila da se u životu želim baviti pisanjem, imala sam možda 14-15 godina. Od tad mi se razne ideje vrte po glavi, ali nikako nisam znala kako da počnem pisati sve dok se nisam ovog ljeta našla doma u Veloj Luci s malenom, ali glasnom rodicom Stelom. Obećala sam joj da ću joj, ako zašuti, napisati priču o čemu god želi. Mala je Stela zaželjela: „Napiši o tri leptira - jedan se zove David i jedan se zove Josip i još jedan leptir je s njima“ i tako je sve počelo te prva od 18 priča nosi naslov „Tri leptira“. Kako si uskladila obveze u gimnaziji s pisanjem knjige? Koliko treba da se napiše ovakva zbirka? Prve priče bile su napisane na ljeto, a ostatak sam napisala u devetom mjesecu (dok još nije bilo puno testova) jer sam sama sebi zadala zadatak da knjigu napišem prije 17. rođendana (što se na kraju i ostvarilo; prvi primjerci čekali su me doma točno na moj rođendan 13. 11.). Tako da, ako se sve skupa zbroji, trebalo mi je mjesec dana ako ne računamo vrijeme utrošeno na dizajn. Jesi li naišla na razumijevanje i podršku u svojoj okolini? Kako su na tvoju ideju reagirali tvoji prijatelji, profesori? Imala sam puno podrške sa svih strana, ali najveća moralna podrška bila mi je moja najbolja prijateljica Romana Mirošević te prijateljica Nika Dragojević i rodica Nika Mirošević (ne, to nije Romanina sestra). Možeš li nam ukratko objasniti o čemu pišeš u svojim pričama? Koju bi poruku voljela prenijeti drugima svojim tekstovima? Svaka priča ima neku svoju temu, ali uglavnom se radi o temama kao što su ekologija, prijateljstvo, obitelj, ljubav, hrabrost... U jednoj od meni dražih priča iz knjige radi se o Ošjaku - otočiću pored Korčule. Što se poruke tiče, nadam se da će činjenica da sam napisala knjigu sa 17 godina poručiti djeci da nikad nisi premlad da slijediš svoje snove. Misliš li da će pisanje i stvaranje djela zamijeniti opcije zbog kojih si upisala II. gimnaziju? Nisam imala nikakve određene planove tj. opcije kad sam upisivala drugu gimnaziju. Plan je bio – upiši gimnaziju pa vidi što ćeš dalje. „Knjiga se može naručiti po cijeni od 50 kuna na mom Instagram profilu @anaprizmic ili na ana.prizmic13@gmail.com.“ Je li ovaj projekt bio „vječna želja“, jesi li oduvijek pisala i kako uopće objaviti knjigu? Oduvijek sam pisala nešto pomalo, neke pjesmice na literarnoj grupi u osnovnoj, sastavke itd., ali zapravo me nije zanimala ideja da se time bavim u životu sve do srednje. Knjigu je dizajnirao moj otac Saša Prižmić, lektorirala je razrednica Ivana Duvnjak, a izdavač je firma mojih roditelja neo studio d.o.o. Kako i gdje možemo nabaviti tvoju knjigu? Knjiga se može naručiti po cijeni od 50 kuna na mom Instagram profilu @anaprizmic ili na ana.prizmic13@gmail.com. Za kraj, razmišljaš li o nekim sličnim projektima u budućnosti, možda neka ideja za novi roman? Radim na novoj, malo ozbiljnijoj knjizi. Bit će to roman čiji će glavni lik i tema biti jedna osoba koju sam poznavala, a koja više nije među nama. Ana, puno ti hvala na razgovoru, cijela redakcija želi ti puno uspjeha u budućnosti :) Intervju vodile Doping-ove urednice Izvor: privatne fotografije
0 Comments
Leave a Reply. |
