Ed, Edd, Eddy i ja

Zeitgeist početka proljeća u Zagrebu nije baš najbolji. Vlada opća panika oko nove epidemije COVID-19, a nedavno nam je i majka priroda poklonila jak potres koji je kobno oštetio najljepše arhitektonske projekte Zagreba (osim, naravno naše zgrade križanićevih gimnazija koja i dalje ponosno stoji poput gorostasa). Čovjeku  nije teško u ovakvim vremenima poslušati vječno prisutni zov u prošlost i tradiciju te sam se tako i ja vratio bliže dobu djetinjstva ponovno pogledavši epizode crtića „Ed, Edd n Eddy“ koji se puštao na kanalu Cartoon Network u pravo vrijeme da bi me, kad bih pojeo ručak, sjeo za kauč i upalio televizor, dočekala njihova tri nasmijana lica. 

​„Ed, Edd n Eddy“ crtić je američkog crtača Dannya Antonuccija. Antonucci se dugo vrijeme provlačio animacijskom scenom te se napokon proslavio svojim kratkim animiranim filmom „Mesar Lupo“. Temelj za  komičnost Lupova je vulgarnost, groteska i nasilje, no u svojem sljedećem projektu htio je napraviti nešto za sve dobne skupine. 4.7.1999. na ekranima prvi se put pojavljuju tri protagonista novonastale animirane serije. Serija je ubrzo postala hit i dandanas je serija s najviše epizoda na Cartoon Networku. Stekla je popularnost odmicanjem od ostalih crtića svojom osobitom neizvanrednošću. U doba fantastičnih  crtića punih magije, heroja i genija, „Ed, Edd n Eddy“ priča priču o tri prosječna klinca; Ed je spor i zaostao dječak s bogatom maštom, Edd je plah, prepametan za svoje dobro i pati od jačeg slučaja opsesivno-kompulzivnog poremećaja (poznatiji kao OCD), a Eddy je ekscentrični manipulator koji lako nasamari i naljuti druge. Sva tri lika imaju dvije stvari zajedničke - svi su napravljeni kao oda Antonuccijeva samoanalizirana tri karaktera i sva su trojica neprihvaćeni u društvu, uglavnom zbog Eddyjevih  zlobnih planova, što znači da su zapeli jedan s drugim. Tipičan slapstick humor koji se nalazi u svim crtanim serijama toliko je bolje sjedao zbog truda autora da približi gledaocu Eda, Edda, Eddyja drugu djecu iz njihovog kvarta pa i cijeli Peach Creek. Kao gledatelj ne smiješ se Eddu koji radi gluposti da impresionira curu u koju je zaljubljen samo zato što je to samo po sebi smiješno, nego zato što ste ti ili tvoj prijatelj u istoj situaciji. Problemi trojice dječaka isti su kao i problemi gledatelja. Gledajući Eddyja kako pokušava prikriti svoj prvi prištić, Eda koji skriva „prljave“ časopise koje je našao u bratovom ormaru ili sve troje kako se pretvaraju da je i dalje ljeto jer nisu spremni priznati sebi da je škola počela, gledatelj razvija odnos i povezanost s likovima. 

Cul-de-sac iz kojeg se radnja nikad nije micala i neprisutnost roditelja u cijeloj seriji postavio je savršen katalizator u kojem su tri lika mogla biti potpuno svoja i fokusirati se samo na dječji dio djetinjstva. Nikad se nisu trebali bojati kazna i svijeta starijih, a takav eskapizam dozvolio je djetetu da pobjegne od problema odrastanja dok se u isto vrijeme povezuje s njihovima. Ta povezanost s djecom ne odnosi se samo na priču serije, nego i kako je dizajnirana. Antonucci se strogo protivio novim digitalnim načinima crtanja, iako je izašao iste godine kao i „Toy story“, dugometražni animirani film proslavljen zbog korištenja samo računala za animaciju. „Ed, Edd 'n' Eddy“ je crtan rukom što ga doslovno čini zadnjom većom crtanom serijom koja je napravljena tradicionalnim tehnikama. Taj rukom nacrtan stil dao je seriji skoro dječju energiju, likovi i pozadina su jednostavni i puni kretnje pa serija izgleda kao nešto što bi dijete moglo nacrtati. Od kuća i cesta u pozadini koje su namjerno nacrtane dosadno jer djeci nikad ne upadaju u oči ni u pravom životu do jezika likova koji su vječno zeleni ili plavi, obojani poput dječjih kada ližu lizalicu, animacija serije služi kao prikaz percepcije života iz dječje perspektive. 

Ova se serija, naspram ostalih i u to vrijeme i danas, otvoreno obraća djetetu i privlači ga u svoj svijet. Za razliku od ostalih serija u to vrijeme, „Ed, Edd 'n' Eddy“ također ima i definiran kraj, dugometražni specijal „Ed Edd 'n' Eddy: Big picture show“ koji je najbolje zaokružio što seriju čini svojom. Specijal se bavi Eddyjevim suočavanjem s time da ga njegov brat ne voli i da je nasilan prema njemu. Ostala djeca stanu na Eddyjevu stranu, Eddy se ispriča svima zbog svojih spački i njih su trojica napokon prihvaćeni u društvo Peach Creeka. Ovo ne daje samo omot i mašnu na priču triju likova, nego i definira tko su oni. Njihovi motivi nikad nisu bili plemeniti i svjetski, Ed, Edd i Eddy su na kraju dana samo htjeli biti prihvaćeni.

​Specijal pokazuje da serija razumije svoje gledatelje, ona ne pokušava prikriti svoje motive magičnim štapovima, pelenama i kričavim bojama, Ed, Edd i Eddy nosi svoju poantu upravo na glavnim likovima i zbog toga je u mojim očima klasik.

​Lovro Marušić, 3.d