|
Biseri i „biseri“ malog mjesta na Jadranu |
 | „Luški purgeri“ Kao i iz svih manjih mjesta i iz Luke se ljudi često sele u veće gradove npr. u Zagreb. Lučani u Zagrebu se, naravno, grupiraju i drže skupa, a zabavu pronalaze u izmjenjivanju novosti pristiglih iz rodne im Vele Luke. Samo što sada, u zadnje dvije godine, imaju još jednu zanimaciju. Nitko zapravo ne zna zašto je postavljena, ali web kamera u centru mjesta definitivno je korisna. Mojem didi najdraža je zanimacija sjedenje ispred laptopa u svom stanu u Zagrebu i gledanje „webcam Vela Luka“ pa kad ispred kamere prošeće neka osoba koju poznaje, nazove tu osobu i kaže nešto tipa „imaš nešto na majici“. Zatim se smije kad se osoba zbunjeno okreće okolo tražeći ga pogledom te nakon toga čeka sljedeću poznatu osobu. |
| Nema zaključavanja Ako si doma, nema zaključavanja vrata zato što nema potrebe ili, u mom slučaju, zato da se ne moram dizat s kauča kad susjeda bane u kuću da nam donese kilo domaćih krumpira ili zamoli za malo soli. Ako te slučajno nema doma pa je zaključano, susjeda izvadi ključ tvoje kuće iz vaze s cvijećem i ostavi ti krumpire u kuhinji da ih nađeš kad dođeš doma. Zašto bi itko nosio ključ sa sobom? Nitko neće ulazit u moju kuću, a da ja ne znam za to. Susjede koje gledaju sa svojih prozora nadzorne su mi kamere. |  |
„Ako si doma, nema zaključavanja vrata zato što - nema potrebe.“
Nema tajni
Kad se jutro nakon izlaska (oko 13) probudim i vidim da me dida krivo gleda, znam da je čuo od nekoga da sam nešto napravila dok sam bila vani sinoć. Na primjer, neput (nećak) muža od prijateljice od njegove sestre rekao mu je da sam se družila sa sinom od treće rodice od susjedovog barbe (ujaka). A on je narkoman. Ili je glup. Ili ima koronu. O svakoj osobi u Luci kolaju priče, rijetko kad pozitivne i još rjeđe istinite.
Kad se jutro nakon izlaska (oko 13) probudim i vidim da me dida krivo gleda, znam da je čuo od nekoga da sam nešto napravila dok sam bila vani sinoć. Na primjer, neput (nećak) muža od prijateljice od njegove sestre rekao mu je da sam se družila sa sinom od treće rodice od susjedovog barbe (ujaka). A on je narkoman. Ili je glup. Ili ima koronu. O svakoj osobi u Luci kolaju priče, rijetko kad pozitivne i još rjeđe istinite.
„O svakoj osobi u Luci kolaju priče, rijetko kad pozitivne i još rjeđe istinite.“
Strah nas je helikoptera
Ima samo jedan razlog zašto bi helikopter doletio do našeg malog mjesta – da odveze nekoga u Split u bolnicu. Kad u Luci čuješ helikopter, gledaš u nebo dok ga ne nađeš i nadaš se da ne ide po nekoga koga znaš.
Luški problemi
U naših 4000 ljudi ima nas svakakvih, pametnih i glupih, lijevih i desnih, ali bolje je ne povlačiti kontroverzne teme jer je svađa s nekim stopostotan način da osiguraš da ti baš ta osoba treba za tjedan dana jer je jedini bravar/staklar/električar na otoku.
Iz perspektive Zagrepčanke koja je zadnjih 18 ljeta provela u Luci
Moja mama, Zagrepčanka, puno je Luških običaja primila sa zanimljivim komentarima. Onaj koji je meni bio najbolji je taj da ju sprovod u Luci, uz muškarce u bijelim košuljama koji nose lijes, sporu, tešku limenu glazbu koja prati povorku, visoke čemprese koji okružuju groblje i odsjaj Sunca na moru u daljini, podsjeća na sprovode iz filma Kum.
Ima samo jedan razlog zašto bi helikopter doletio do našeg malog mjesta – da odveze nekoga u Split u bolnicu. Kad u Luci čuješ helikopter, gledaš u nebo dok ga ne nađeš i nadaš se da ne ide po nekoga koga znaš.
Luški problemi
U naših 4000 ljudi ima nas svakakvih, pametnih i glupih, lijevih i desnih, ali bolje je ne povlačiti kontroverzne teme jer je svađa s nekim stopostotan način da osiguraš da ti baš ta osoba treba za tjedan dana jer je jedini bravar/staklar/električar na otoku.
Iz perspektive Zagrepčanke koja je zadnjih 18 ljeta provela u Luci
Moja mama, Zagrepčanka, puno je Luških običaja primila sa zanimljivim komentarima. Onaj koji je meni bio najbolji je taj da ju sprovod u Luci, uz muškarce u bijelim košuljama koji nose lijes, sporu, tešku limenu glazbu koja prati povorku, visoke čemprese koji okružuju groblje i odsjaj Sunca na moru u daljini, podsjeća na sprovode iz filma Kum.
Šetnja kroz centar Luke, svaki sedmi mjesec od 29. 7. 2018. (datum kad nas je napustio Oliver Dragojević)
Lagano prolaziš pored kafića Cesarica, čuješ Oliverovu pjesmu; moooj lipiii aaanđeeele
Nastavljaš dalje, nije Cesarica za izlaske.
Kafić Roxy: ŠTO UČINILA SI TIIIII OD ŽIVOTAAAA MOOG
Dobro, ništa od Roxija večeras, idemo u Plafa...
Casablanca (isto kafić): ČA ĆE MI COPACABANA???
Prolaziš dalje, već si pomalo živčan, ubrzavaš hod.
Konoba Nautika: A KAD MI DOĐEŠ TI
I OSMIJEH VRATIIIIIŠ MI...
Produžuješ do svoje destinacije, kafića zvanog Plaf i na ulazu čuješ „tu non llores mi querida... tu non llores por favor...“
Gubiš živce, okrećeš se i vratiš se doma...
Šalim se... Ne ideš doma.
Zoveš ekipu i idete do tvog kaića (broda), ukrcavaš se, ne pališ motor nego zvučnike. Ni ti ni ekipa ne možete više trpit Olivera pa pustiš nešto što se rijetko čuje u Dalmaciji... npr. nešto hajdučko.
Vraćate se u kafiće oko dva, kad turisti odu spavat, pozdravljate konobara, ulaziš iza šanka i puštaš cajke, Grašu, Dalmatina, Magazin...
Za dva tjedna opet se sve vraća u normalu i u kafićima slušaš samo po 5-6 Oliverovih pjesama svaku noć.
I jedna zanimljiva činjenica za kraj:
Vela Luka mjesto je od 4000 stanovnika, a u svakom trenutku u zaljevu Vele Luke usidreno je 2000 brodica.
Zaključak
Što reći? Da nas nema, trebalo bi nas izmislit'...
Vela Luka mjesto je od 4000 stanovnika, a u svakom trenutku u zaljevu Vele Luke usidreno je 2000 brodica.
Zaključak
Što reći? Da nas nema, trebalo bi nas izmislit'...
Izvor: privatne fotografije: Saša Prižmić i Facebook stranica Vela Luka Tourist Board
novinarka: ANA PRIŽMIĆ, 4.d
Comments are closed.
