Bernard Ciganj

Bernard Ciganj (21),  pripadnik Zbora narodne garde

​Bernard je rodom iz Čakovaca, mjesta u zapadnom Srijemu, u vukovarsko –srijemskoj županiji. 1991. godine prijavio se u Zbor narodne garde u Zagrebu, odakle je 3. rujna s navedenom postrojbom otišao u obranu Hrvatske u Ilok. Ranjen je u napadu snaga tzv JNA 4. listopada 1991. godine od tenkovske granate koja mu je uz ostale ozljede raznijela nogu iznad koljena. Prilikom njegove evakuacije u Ilok, topničkom vatrom s ratnog broda JNA na Dunavu poginuli su njegovi suborci Miroslav Gudelj i Duško Lovrić, gardisti iz Imotskog. Bernard je prevezen sanitetskim vozilom Doma zdravlja iz Iloka u Novi Sad gdje mu je amputirana noga. Nakon nepunih mjesec dana prevezen je u logor Begejci kod Zrenjanina gdje je smješten u dotrajalu nekadašnju pomoćnu nastambu stočne farme u 20 m2 gdje je bilo već smješteno 12-ak ranjenika s vukovarskog ratišta. U istoj se nalazilo četiri stara metalna kreveta, a u drugoj je prostoriji bila položena slama debljine oko 5 cm, prekrivena ceradom, na kojoj su ležali ostali ranjenici.

Bernard je prije ranjavanja čuo da su u Čakovce ušle jedinice tzv. JNA s paravojnim četničkim postrojbama te uz pomoć mještana Čakovaca srpske nacionalnosti prokazivali Hrvate koji su bili aktivni na stražama oko mjesta zbog obrane od napada četnika i čiji su članovi obitelji uključeni u obranu Hrvatske. Tako je dobio informaciju da su maltretirali njegova oca, vezali ga za tenk i vukli kroz selo da ljudi vide što ih čeka pa čak i da je tom prilikom i ubijen. Nekoliko dana nakon što je došao u logor, potpukovnik Živanović, koji je bio zapovjednik logora, a ujedno i oficir KOS-a (obavještajne sigurnosne službe), u prostorije je doveo izmučenog starijeg čovjeka koji je jedva hodao. Kada su se Bernard i taj čovjek pogledali, čvrsto su se zagrlili i zajecali. I to je trajalo dugo. Da, bili su to otac i sin koji su do tada vjerovali da je jedan u ratu izgubio oca, a drugi sina. U cijeloj toj nezavidnoj situaciji jer su bili u logoru gdje su svakodnevno bili fizički i psihički maltretirani, bili su sretni jer su se susreli. Živi.
​
Bernard Ciganj umirovljen je i živi u Varaždinu. 2019. godine, prilikom preuređenja na tavanu Franjevačkog samostana u Iloku, pronađena je njegova osobna iskaznica.